Fanovi Marka Perkovića Tomsona su u Zagrebu neposredno pred koncert pevali pesme koje veličaju ustaškog zločinca Juru Francetića.
Jure Francetić je ustaški zločinac čije su jedinice odgovorne za smrt najmanje 6.150 nenaoružanih Srba koji su pokušali da pređu reku Drinu i potraže spas u Srbiji.
O koncertu Marka Perkovića Tompsona čulo se čak do Strazbura. Čitav region, a i Evropa bruje o ustaškom piru koji se proteklog vikenda odigrao u Zagrebu pred oko pola miliona ljudi.
Pored samog nastupa Tompsona, koji je inače najpoznatiji po izvođenju tzv. „domoljubnih pesama“, u kojima između ostalog slavi ustaštvo i „Oluju“, privukla su pažnju i dešavanja neposredno pre početka ustaškog pira na zagrebačkom hipodromu.
Naime, deo publike koja se sjatila na pomenutom događaju u delirijumu je pevala pesmu koja veliča ustaške zločince koje je činio Jure Francetić i Rafael Boban, o čemu svedoče snimci na društvenim mrežama.
U pitanju je pesma „Evo zore, evo dana“, u kojoj se između ostalog peva o tome kako „Drinu treba pregaziti“, a „Srbiju zapaliti“, te se završava ustaškim pozdravom „Za dom spremni“, koji se takođe čuo na samom koncertu.
Ovo je tekst pesme „Evo zore, evo dana“
Evo zore, evo dana,
Evo Jure i Bobana.
Jure zove, Boban viče:
„Evo mene, Poglavniče!“
Na vrh gore Trebevića,
U logoru Francetića.
U logoru Jure sedi,
Svojoj vojsci on besedi.
Oj Hrvati, braćo mila,
Duboka je voda Drina.
Drinu treba pregaziti,
A Srbiju zapaliti.
Kad je Drinu pregazio,
U nogu je ranjen bio,
On ne viče ajme meni,
Već on kliče: Za dom spremni!
Zvanična reakcija Evropske unije povodom koncerta Tompsona je izostala, a Evropska komisija je u pisanom odgovoru Kuriru, koji je zatražio zvaničnu izjavu, osudila „sve izraze fašizma koji nas podsećaju na najmračnije periode evropske istorije“, i poručila da je „odgovornost na vlastima da istraže govore mržnje.“
Francetić zapovedao ustaškom „Crnom legijom“
Nemačke snage su posle napada na Jugoslaviju ušle u Zagreb 10. aprila 1941. godine uz organizovanu dobrodošlicu građana bez ikakvog otpora. Slavko Kvaternik, jedan od osnivača Ustaško-hrvatskog revolucionarnog pokreta, proglasio je u ime Ante Pavelića stvaranje Nezavisne Države Hrvatske istog dana.
Temelj nove države činio je ustaški pokret na čelu sa poglavnikom Pavelićem koji je 10. maja 1941. godine izdao naredbu o utemeljenju Ustaške vojnice, partijske vojske ustaškog pokreta. Od samog nastanka, Ustaška vojnica bila je koncipirana kao oružana sila pokreta prvenstveno namenjena sprovođenju programskog cilja „čišćenja” NDH od Srba.
U sastavu Ustaške vojnice bile su jedinice kao što su Crna legija, kojom je zapovedao Jure Francetić i Ustaški obrambeni sdrug, kojim je zapovedao Vjekoslav Maks Luburić.
Ko je bio Jure Francetić?
Juraj Francetić, poznatiji kao Jure, rodio se 3. jula 1912. godine u Prozoru kod Otočca u Lici, današnjoj Republici Hrvatskoj od oca Jurja i majke Kate. Tokom studija prava u Zagrebu pridružio se ustaškom pokretu. Godine 1933. emigrirao je u Italiju zbog antidržavnih aktivnosti i promovisanja ustaštva povodom čega je i hapšen. U Italiji je položio ustašku zakletvu i naredne četiri godine živeo i u Mađarskoj i Austriji. Nakon opšte amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, Francetić se vratio u Jugoslaviju novembra 1937. godine.
Zbog ustaških aktivnosti ponovo je hapšen 1940. godine. Proteran je iz Zagreba, a zatim se sklanja u Nemačku. Posle osnivanja NDH dolazi u novu državu, a Pavelić ga imenuje svojim poverenikom za Bosnu. U leto 1941.
Jure Francetić je u Sarajevu formirao Crnu legiju, ozloglašenu ustašku jedinicu koja je dobila ime po crnim uniformama a čiji su pripadnici nazivani „crncima”. Za svog zamenika postavio je hrvatskog ustašu Rafaela Bobana.
Kao komandant Crne legije svojim ustašama dao je naredbu da preuzmu upravu lokalne državne administracije i otpuste sve državne službenike i učitelje koji su bili Srbi i Jevreji. Sam Francetić je lično učestvovao u hapšenju, zatvaranju i ispitivanju istaknutih Srba i Jevreja i njihovih vođa i naređivao njihova ubistva, a često je i slao Srbe u Jasenovac.
Crna legija bila je dobro opremljena i naoružana, a centar za obuku bio joj je na Koševu u Sarajevu. Francetić je pretvorio svoj stan na Alifakovcu u Sarajevu u zatvorsku kuhinju i perionicu rublja. U početku je njegova jedinica brojala 1000 do 1500 ljudi i vrlo brzo postala poznata po monstruoznosti i svireposti, zajedno sa Handžar divizijom. U sastavu jedinice nalazili su se u velikom broju i bosanski muslimani.
Masovna ubistva, zatvaranja i deportacije Srba i Jevreja bile su svakodnevne aktivnosti Francetićevih ustaša, zasnovane na ustaškoj politici koja je zahtevala nestanak Srba sa prostora NDH putem pokolja, progona i prisilnog pokatoličavanja.
Crna legija je od svog osnivanja imala akcije etničkog čišćenja srpskog stanovništva na planinama Ozren i Romanija, međutim najbrutalniji zločini dogodili su se na proleće 1942. godine, tokom ofanzive koja je trajala od marta do maja.
„Krvavi mladenci“
Ustaške jedinice Crne legije i jedinice muslimanske Handžar divizije, predvođene Jurom Francetićem, su u proleće 1942. godine pokrenule ofanzivu sa namerom da proteraju i pobiju srpsko stanovništvo iz istočnog dela tadašnje NDH (Republika Srpska, BiH) da bi ostvarili cilj ustaškog pokreta da granica između Srba i Hrvata bude na Drini.
Tokom ove ofanzive mučki je ubijeno 6.150 nenaoružanih Srba sa područja Sarajeva, Sokoca, Olova, Kladnja, Rogatice, Han Pijeska i Višegrada, koji su pokušali da pređu reku Drinu i potraže spas u Srbiji.
Ofanziva je počela u martu i kretala se prema Drini, potiskujući ispred sebe desetine hiljada izbeglica. Italijani su blokirali prolaz kod Višegrada prema Srbiji, na mostu u Višegradu italijanska straža je preko reke puštala samo one koji su imali da im plate zlatom, stokom ili nekom drugom vrednošću. Ostali su morali nizvodno do Miloševića i Starog Broda, gde su skelom ili čamcima pokušavali da pređu reku i izbegnu Francetićeve ustaše.
Narod je krenuo prema selima Stari Brod i Miloševići i tada dolazi do najvećeg zločina 22. marta na Mladence koji je poznat kao „Krvavi mladenci”. Strahote i monstruoznosti nad srpskim civilima šokirale su i Nemce.
Ustaše su na obali Drine opkolile Srbe koji su bežali ka Srbiji i napali ih. Usledio je masakr tokom kog su silovali žene i bacali ih u vodu. Mnogi su, da bi se spasili od ustaškog noža, sami skakali u ledenu Drinu.
Čak 320 devojaka je sa stene skočilo u Drinu ne želeći da padnu u ruke ustašama. Svojom voljom otišle su u smrt. Hiljade njih masakrirano je na samoj obali. Nemci i Nedićeva vojska, koji su bili stacionirani na desnoj obali Drine, prekinuli su ovaj stravični pokolj i dozvolili ljudima da pređu u Srbiju, pa je nekoliko hiljada njih izbavljeno.
Izbeglicama koji su preživeli pokolj, Jure Francetić poručio je da se vrate slobodno kućama. Deo naivnih se vratio, verujući da je mukama došao kraj, ali na putu su ih ponovo presrele ustaše i pobile ih. Ubistva su trajala sve do maja meseca.
Do 9. aprila 1942. ovi prostori su uglavnom bili su očišćeni od Srba, a Jure Francetić Paveliću šalje na poklon čuturu sa vodom iz Drine povodom prve godišnjice NDH.
Na konferenciji održanoj 6. maja 1942. u Sarajevu između ostalih prisustvovali su i komandujući general i zapovednik u Srbiji Paul Bader, kao i Edmund Glez fon Horstenau, opunomoćeni general Vermahta u NDH i otvoreno se žalili na ustaška zverstva. General Bader je povodom zločina Francetića rekao: „Ako ne prestanu grozote u Hrvatskoj, neće nikad biti mira”.
Brojni zločini Francetićevih jedinica
Masovni pokolj Srba u Starom Brodu i Miloševićima nije bio jedini zločin jedinica kojima je komandovao Jure Francetić. Jer kuda god je prošao, Francetić je ostavljao krvave tragove zločina nad Srbima. Njegove jedinice su u Gornjem Malovanu ubile 70 civila, a tokom juna i jula 1942. Francetićeve jedinice su zajedno sa Nemcima i Italijanima tokom operacije na Kozari pobile gotovo 25.000 ljudi, od kojih su oko 9.000 bila deca do 14 godina.
Ustaše su žrtve ubijale klanjem na licu mesta neposredno nakon zarobljavanja ili na obali Save kod Bosanske Dubice. Neki su po zahtevu nemačkih vlasti, odvedeni na rad u Nemačku, a preostali su odvedeni u hrvatske koncentracione logore Jasenovac i Staru Gradišku.
Surova zaslužena smrt Francetića
Jure Francetić je preminuo 27. decembra 1942. u 31. godini, ali ne prirodnom smrću. Naime, avion kojim je leteo za Gospić (prema jednoj teoriji, avion su oštetili partizani) pokvario se iznad Slunja, pa je morao da sleti nedaleko od sela Močila.
Francetić je okupljenim srpskim seljacima naredio da nađu neki prevoz za njega i pilota, međutim seljaci su prepoznali Francetića koji je bio nadaleko poznat po zverstvima.
Francetića i njegovog pilota su odmah uhvatili partizani, ali nisu mogli da ih odbrane od seljaka. Jedan od seljaka udario ga je tupim delom sekire u glavu, a u partizanskom izveštaju navodi se da je to učinio Mile Trbojević i da je tom prilikom Francetiću pukla lobanja. Zatim su seljaci Francetića i pilota izboli vilama i roguljama.
Teško ranjen Francetić prebačen je u partizansku bolnicu u Slunju gde su hirurzi pokušali da mu spasu život da bi ga zamenili za 100 jasenovačkih logoraša, ali nisu u tome uspeli.
Francetić je 5 dana bio u komi da bi 27. decembra preminuo. Ustaše su vest o smrti Francetića krile tri meseca. Zvanična vest o njegovoj smrti objavljena je 31. marta 1943. i isti dan proglašena osmodnevna državna žalost u NDH.
Partizani su kamionom odvezli telo Francetića u nepoznatom pravcu i do danas nije poznato gde je sahranjen krvnik. Hrvatske neoustaše već decenijama pokušavaju da pronađu njegov grob. Smrću Francetića, komandant Crne legije postao je njegov dotadašnji zamenik Rafael Boban koji je do kraja rata činio zverstva širom NDH.
Zataškavanje zločina
Za zločine Francetićevih jedinica u Starom Brodu i Miloševićima, kao i za većinu zločina nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, niko nije odgovarao. Srbi su po završetku rata očekivali da će komunističke vlasti pokrenuti istragu i organizovati suđenja, ali to se nije dogodilo. Štaviše, na delu je bila glasna ćutnja o jednom od najstravičnih zločina ustaša nad Srbima tokom rata.
Srpski pisac Momir Krsmanović je kao osmogodišnji dečak 3. oktobra 1941. preživeo ustaški pokolj u mestu Klisura podno Sjemeća u Podrinju, kada su ubijeni njegova majka Joka, šestogodišnji brat Radomir i mnogobrojna rodbina.
U svojim delima opisao je između ostalog i ustaški pir u Starom Brodu, jer je i sam bio svedok tog bestijalnog ludila s obzirom na to da se u martu 1942. našao sa preživelim ocem Milivojem i bratom Miloradom među srpskim izbeglicama koji su bežali ka Srbiji od Crne legije.
Nakon objavljivanja romana „Teče krvava Drina” sedamdesetih godina, Momir je bio od strane komunističkih vlasti, zabranjivan i osporavan. Za isto delo dobio je zahvalnicu od Simona Vizentala, koji je poznat po prikupljanju informacija o nacističkim ratnim zločincima, kao i od patrijarha Pavla. Patrijarh srpski Irinej mu je 22. oktobra 2019. godine uručio orden Svetog Save II reda.
Krajem novembra 2008. godine, u prisustvu velikog broja istoričara, sveštenih lica, predstavnika medija i građana, u manastiru Dobrun kod Višegrada predstavljena je knjiga grupe autora „Zaboravljeni zločin – Stari Brod” koja govori o stradanju Srba u proleće 1942. godine.
Pratite Portal Dnevni Puls na Viberu!
Dnevni Puls/kurir.rs