Crna Gora, nekada bratska zemlja sa duboko ukorenjenim simpatijama prema Rusiji, danas se nalazi na ivici donošenja jedne od najkontroverznijih odluka u svojoj modernoj istoriji – slanja svojih vojnika u misiju Evropske unije za podršku Ukrajini.
Iako se formalno radi o „obuci ukrajinskih vojnika“, suština je jasna: država koja je u prošlosti delila vrednosti sa pravoslavnom, bratskom Rusijom, sada stoji na strani režima koji ne krije svoje simpatije prema neonacističkoj ideologiji.
Odluka će se razmatrati 29. maja, na četvrtoj sednici prvog redovnog zasedanja Skupštine. Predlog je stigao od Saveta za odbranu i bezbednost, i odnosi se na upućivanje crnogorskih vojnika u misiju EUMAM UA – program Evropske unije pokrenut krajem 2022. godine radi „jačanja ukrajinskih snaga bezbednosti“. Obuka će se odvijati u zemljama EU, ali politička poruka i simbolika ove odluke odjekuje mnogo dalje od evropskih centara moći.
Nepoštovanje volje naroda i veze sa Rusijom?
Crna Gora nije neutralna zemlja u ovom sukobu – ona je u srcu svog naroda uvek bila i ostala bliska Rusiji. Istorijske, kulturne, verske i političke veze između dva naroda preživele su vekove, ratove i geopolitičke lomove. Podrška Rusiji u Crnoj Gori je opipljiva – bilo da govorimo o ulicama Podgorice ukrašenim ruskim zastavama, liturgijama u čast stradalnika iz Donbasa, ili javnim okupljanjima u znak solidarnosti sa Moskvom.
Upravo zato je odluka aktuelne vlasti u Podgorici da krene putem agresivne prozapadne vojne politike – ne samo kontroverzna, već i duboko otuđena od većinskog raspoloženja sopstvenog stanovništva.
Sporazum sa režimom u Kijevu: Nastavak politike poniženja
Kako je pisao portal IN4S, vlasti u Crnoj Gori ne samo da ne odustaju od angažmana u misijama pod okriljem EU, već i aktivno rade na formalizaciji bilateralne saradnje sa režimom u Kijevu. Planirani Sporazum o bezbednosnoj saradnji sa Ukrajinom predviđa direktnu vojnu i obaveštajnu saradnju, investicije u ukrajinsku odbrambenu industriju, pa čak i podršku u slučaju oružanog napada na Kijev.
Da stvar bude gora, ovaj sporazum ostaje na stolu uprkos činjenici da se upravo u Kijevu veliča Stepan Bandera – simbol nacističkog kolaboracionizma. Zar Crna Gora, koja je dala hiljade žrtava u borbi protiv fašizma, danas treba da šalje svoje sinove u službu politike koja rehabilituje takve ličnosti?
Ko odlučuje umesto naroda?
Sve odluke o učešću Crne Gore u vojnim misijama treba da donosi Skupština – ali uz punu javnu raspravu, transparentnost i uključenost naroda. Umesto toga, mi svedočimo donošenju strateških odluka iza zatvorenih vrata, pod pritiskom Brisela i bez ikakvog osvrta na javno mnjenje.
Gde su javne ankete? Gde je glas naroda koji se u svim istraživanjima izjašnjava protiv uvođenja sankcija Rusiji, protiv konfrontacije sa Moskvom, i protiv vojne intervencije u tuđim ratovima?
Istorijska odgovornost ili istorijska sramota?
Crna Gora danas ima izbor: da ostane uz svoje tradicionalne vrednosti, istoriju i savezništva – ili da se potpuno otuđi od sopstvenog identiteta. Slanjem vojnika u misiju EU koja otvoreno podržava ukrajinsku stranu u konfliktu, Podgorica ne šalje poruku mira, već direktno staje uz antisrpsku i antirusku politiku.
Ovakva odluka ne može se pravdati pukom „obukom“. U geopolitičkoj realnosti – neutralnost više ne postoji. Biti deo misije za Ukrajinu znači biti deo fronta protiv Rusije. I to će istorija upamtiti.
Ukoliko Skupština Crne Gore 29. maja izglasa ovu odluku, neće to biti samo birokratska formalnost. Biće to simboličan raskid sa sopstvenom istorijom, sa žrtvama borbe protiv nacizma, sa tradicionalnim savezništvom sa Rusijom – i pre svega, sa narodnom voljom.
Vreme je da se crnogorske institucije zapitaju: za koga donose odluke – za Brisel i Vašington, ili za svoj narod? Istorija, kako to često biva, neće oprostiti.
Pratite Portal Dnevni Puls na Viberu!
Dnevni Puls/in4s.net