Sićušna životinja nalik insektu zvana Prolećni rep ( Skokuni, lat. Collembola) koja živi na vrhu vode, inspirisao je robotičare da stvore njegovog robotskog brata, i to su uspeli.
Prolećni rep je sićušni, fascinantni poluvodeni beskičmenjak sposoban da pobegne predatorima tako što impresivno skoči deset puta više od svoje visine, izvrši polukružno okretanje u vazduhu i konačno sleti na površinu vode, inspirisao je stvaranje robota koji izvodi graciozne skokove.
Iako u prirodi postoje hiljade poznatih vrsta Prolećnog repa, bliski srodnik buve ostaje relativno nejasna životinja, uprkos svojim zapanjujućim sposobnostima.
Međutim, zahvaljujući pažljivijem ispitivanju, istraživači sa Tehnološkog instituta Džordžije i južnokorejskog univerziteta Ajou ne samo da su bolje razumeli akrobatske veštine tog stvorenja, već su nedavno imitirali pokrete u sopstvenom robotskom imitatoru veličine novčića.
Implikacije bi mogle da poboljšaju kretanje robota mnogo većih od Prolećnog repa veličine zrna. Autori su nedavno objavili svoje nalaze u Zborniku Nacionalne akademije nauka.
Prema nedavnom izveštaju Njujork Tajmsa, biolozi i oštrooki posmatrači su ranije verovali da su manevri izbegavanja Prolećnih repova uglavnom nasumični i nekontrolisani. Ključ gimnastike prolećnog repa je sićušni organ koji se zove furkula, koji udara vodu ispod sebe da bi životinju izbacio u vazduh.
Za manje od 20 milisekundi nakon poletanja (uzgred rečeno, svetski rekord u brzini), repovi uspevaju da se orijentišu tako da slete na svoje hidrofilne kolofore – crevaste dodatke koji su sposobni da drže vodu i da se lepe za površine, omogućavajući na taj način opružnim repovima da udobno sede na vrhovima bara i jezera.
Koristeći kombinaciju mašinske obuke i posmatranja, istraživači su tada mogli da konstruišu malog, relativno jednostavnog robota koji oponaša pokrete repova, sve do njihove sposobnosti da tačno sleti u oko 75 % vremena.
Za poređenje, stvarni repovi drže 85 % svojih sletanja.
Iako su izuzetno mali, rezultati robotskih opružnih repova mogli bi da pomognu razvoju u oblasti inženjeringa, robotike i hidrodinamike, kaže Ketrin Dikson, programski direktor Nacionalne naučne fondacije koja je delimično finansirala istraživanje.
Istraživači se takođe nadaju da će im dalje fino podešavanje i proučavanje omogućiti da steknu uvid u evoluciono poreklo leta u različitim organizmima, kao i da implementiraju svoja dostignuća na drugim malim robotima koji se koriste u studijama u vodi i vazduhu.