sirijska-epidemija-kolere-siri-se-i-na-susedni-liban

Nedavno izbijanje kolere u Siriji pogodilo je skoro sve provincije u toj zemlji i proširilo se na susedni Liban, izazivajući uzbunu u obe zemlje gde su ekonomske krize pogoršale zdravstveni sistem.

Izbijanje kolere u Siriji proglašeno je 10. septembra, a do kraja meseca, podaci nadzora pokazali su više od 10.000 sumnjivih slučajeva širom zemlje, saopštio je UNICEF ove nedelje.

Do petka, Liban je zabeležio dva slučaja kolere u provinciji Akar, najsevernijem delu zemlje koji se graniči sa Sirijom, rekao je libanski ministar javnog zdravlja Firas Abijad. Trenutno nema dostupnih vakcina protiv kolere u zemlji, rekao je Abiad za Vašington Post.

Sirija i Liban su trenutno zaglibljeni u dvostrukoj ekonomskoj krizi koje su izazvale pustoš u svim aspektima života, uključujući zdravstvene uslove i kanalizaciju.

Kolera, bolest koja se prenosi vodom, do sada je bila koncentrisana na severu Sirije, saopštila je dečja agencija Ujedinjenih nacija, ali se „brzo širi“ u drugim provincijama.

Sirija, posebno njena severna područja, ima rastuću, tešku krizu sa vodom zbog velike štete nanete vodovodnoj i sanitarnoj infrastrukturi tokom 11-godišnjeg rata koji je opustošio veći deo zemlje. Trenutna ekonomska kriza, uporne borbe, raseljavanje ljudi i produžena suša doveli su do toga da 47 odsto stanovništva zavisi od „alternativnih i često nebezbednih izvora vode“, saopštio je UNICEF.

„Najmanje 70 odsto ispuštene kanalizacije nije prečišćeno, što predstavlja veliki rizik od izbijanja bolesti, uključujući koleru“, izvestila je agencija, procenjujući da su sukobi oštetili dve trećine postrojenja za prečišćavanje vode u zemlji, polovinu njenih pumpnih stanica i jednu trećinu vodotornja.

Sirijci koji beže od očaja hrle u Ujedinjene Arapske Emirate

Sirijsko Ministarstvo zdravlja saopštilo je u utorak da je potvrdilo 594 slučaja putem brzih testova, uglavnom u provinciji Alep, i zabeležilo 39 smrtnih slučajeva od ove bolesti.

Prijavljeni broj smrtnih slučajeva, koji prenose vladini državni mediji, značajan je. Nasuprot tome, Sirija je bila spora da prizna širenje kovida nakon što je pandemija pogodila, što je izazvalo retke negodovanja 2020. u delovima zemlje pod kontrolom vlade gde su lekari, izloženi riziku za sopstvene živote, javno osporili zvanične brojeve.

U svetlu nedavne epidemije, Ministarstvo zdravlja pokrenulo je kampanje podizanja svesti u školama i pozvalo stanovnike da peru ruke; piju vodu iz „sigurnih izvora“ gde su dostupni i na drugi način prokuvati vodu pre upotrebe; dobro operite voće i povrće i konsultujte lekara rano o svakom sumnjivom slučaju.

Ali u većem delu Sirije ove preventivne mere nisu moguće. Pristup vodi je postao značajan problem ovog leta širom zemlje, što znači da stanovnici nemaju garancije za sigurne izvore vode. Zdravstveni sistem je desetkovan ratom i nedostatkom sredstava i lekova. Zapadne sankcije su pogoršale situaciju.

UNICEF je takođe skrenuo pažnju na širenje kolere u kampovima u kojima su smešteni interno raseljena lica, rekavši da je situacija tamo „posebno kritična“. Prema procenama Ujedinjenih nacija, u Siriji živi više od 6 miliona interno raseljenih lica.

Osim pronalaženja mera za zaustavljanje širenja ove bolesti, agencija je saopštila da je neophodna obnova vodovoda i sanitarnih sistema kako bi se sprečile ponovljene epidemije u budućnosti.

Ali izgledi za restauraciju su sumorni: Vlada nije bila u stanju, niti voljna, da sprovede takve projekte rekonstrukcije. Međunarodni donatori pate od „izvesnog zamora” kada je Sirija u pitanju, rekao je šef spoljne politike Evropske unije Džozef Borel.

Sudbina Libana je na mnogo načina vezana za Siriju. Njihove ekonomije su isprepletene, a nestašice robe u Libanu odjekuju širom Sirije, i obrnuto. Pšenica, ulje, lekovi i namirnice se često krijumčare preko granice u oba smera, tipičnije iz Libana u Siriju.

Liban je bio poznat po svojoj medicinskoj nezi. Sada lekari i medicinske sestre beže iz zemlje.
Svetska zdravstvena organizacija sarađuje sa libanskom vladom na obezbeđivanju vakcina, rekao je Abiad, ministar zdravlja. Alisar Radi, vođa tima SZO u Libanu, rekao je da radi zajedno sa ministarstvom, UNICEF-om i drugim partnerima na uspostavljanju plana koji se fokusira na nadzor i rano otkrivanje, i da pripremi bolnice za prijem slučajeva koji zahtevaju naprednu negu. Angažovanje zajednice je takođe ključno, dodala je ona. „I postoji mnogo posla sa nacionalnim vlastima da vidimo kako možemo poboljšati praćenje kvaliteta vode i periodično testiranje vode.

Liban već dugo ima problema sa kanalizacijom. Tekuća voda, sada je samo san u ekonomski najugroženijim delovima zemlje, decenijama nije bila za piće. Obala, posebno oko glavnog grada Bejruta, sadrži visok nivo kontaminacije i fekalne materije.

A zdravstveni sistem se bori da ostane na površini dok privreda propada i horde medicinskih stručnjaka odlaze. SZO je prošle godine procenila da je skoro 40 odsto libanskih lekara i 30 odsto medicinskih sestara otišlo od 2019.

Nedostatak struje je takođe pogoršao zdravstvene uslove u zemlji. Prošle godine, epidemija E. coli je dodatno pojačala nevolje prenatrpanih bolnica. Trovanje hranom je u porastu poslednja dva leta, delom zbog odsustva stalne struje i hlađenja hrane.

Pratite Portal Dnevni Puls na TelegramuFejsbuku, Tviteru i Gab-u!

Dnevni Puls/Mediji