Kako broj migranata koji pokušavaju da stignu do Evrope raste, tako raste i broj smrtnih slučajeva na Mediteranu.
Egzodus ljudi iz Afrike koji beže od nevolja, siromaštva i progona i drugih pobuda ostavlja tragičan trag na obalama Tunisa.
Ribar Usama Dabebi svako jutro vuče svoje mreže. Lice mu je zabrinuto fiksirano na njen sadržaj, jer ponekad ribe nisu sve što nađe.
„Umesto da dobijem ribu, ponekad dobijem mrtva tela. Prvi put sam se plašio, a onda sam se korak po korak navikao na to. Posle nekog vremena vađenje mrtvog tela iz mreže je kao da uzmem ribu.”
Ovaj 30-godišnji ribar, obučen u tamnu kapuljaču i kratke pantalone, kaže da je nedavno pronašao tela 15 migranata u svojim mrežama tokom perioda od tri dana.
„Jednom sam pronašao telo bebe. Kako je beba odgovorna za bilo šta? Plakao sam. Za odrasle je drugačije jer su živeli. Ali znate, za bebu, ona ništa nije videla.“
Dabebi je pecao u ovim vodama u blizini drugog tuniskog grada Sfaksa od svoje 10. godine.
U to vreme on je bio jedan od mnogih koji su bacali svoje mreže, ali sada kaže da je većina ribara prodala svoje čamce za ogromne sume krijumčarima ljudi.
„Mnogo puta su mi šverceri nudili neverovatne iznose da prodam svoj čamac. Uvek sam odbijao jer da koriste moj čamac i da se neko udavi, nikada sebi ne bih oprostio.“
Na maloj udaljenosti od ribara se videla grupa migranata iz Južnog Sudana, koji je pogođen sukobima polako se udaljava od luke.
Svi se na kraju nadaju da će stići do Velike Britanije.
Jedan objašnjava da su nevoljno odustali od drugog pokušaja da pređu u Italiju zbog prenatrpanog broda i pogoršanja vremena.
„Bilo je toliko ljudi, a čamac je bio veoma mali. I dalje smo hteli da idemo, ali kada smo se odgurnuli od obale bilo je stvarno vetrovito. Bilo je previše vetra.“
Prema Nacionalnoj gardi Tunisa, 13.000 migranata je proterano sa svojih često pretrpanih čamaca u blizini Sfaksa i vraćeno na obalu u prva tri meseca ove godine.
Između januara i aprila ove godine oko 24.000 ljudi napustilo je obalu Tunisa u improvizovanim čamcima i stiglo u Italiju, prema agenciji UN za izbeglice.
Tunis je sada postala najveća polazna tačka za migrante koji pokušavaju da stignu do Evrope.
Libija je ranije imala ovo sumnjivo priznanje, ali nasilje nad migrantima i otmice od strane kriminalnih grupa doveli su do toga da mnogi umesto toga putuju u Tunis.
Iako je brod koji je učestvovao u prošlonedeljnoj katastrofi kod grčke obale, u kojoj je poginulo najmanje 78 ljudi, a oko 500 nestalo, isplovio je iz Libije.
Mnogi od njihovih zarđalih i trulih sudova leže ili napola potopljeni u vodu ili složeni u ogromne gomile pored Sfaksove luke.
Napušteni podsetnici na opasnosti najsmrtonosnije poznate migracione rute na svetu.
Još jedan oštar podsetnik može se naći na groblju na periferiji grada.
Redovi sveže iskopanih grobova leže prazni u proširenom delu groblja, čekajući sledeći gubitak života na moru.
Ali oni neće biti dovoljni.
Sada se planira novo groblje u potpunosti posvećeno migrantima.
U samo jednom dvonedeljnom periodu ranije ove godine više od 200 tela migranata ovde je izvučeno iz mora.
Više od 27.000 je poginulo pokušavajući da pređe Sredozemno more od 2014.
Ova sve veća tragedija stvara velike poteškoće gradu.
Pročitajte još:
- Velika Britanija u opasnosti da izgubi status sile u NATO -u
- Beograd – Dojave o bombama po bolnicama i na ETF-u
- Bajden nazvao kineskog predsednika Sija diktatorom
Direktor regionalne zdravstvene uprave, dr Hatem Šerif, kaže da jednostavno ne postoje kapaciteti za suočavanje sa tolikom brojem smrtnih slučajeva.
„Kapacitet bolničke mrtvačnice je maksimalno 35 do 40. Ovo je obično dovoljno, ali sa svim ovim prilivom leševa, koji je sve gori, to je daleko iznad onih koje možemo da uzmemo.“
„Nedavno je u mrtvačnicu doneto čak 250 tela. Većina je morala da bude smeštena u rashlađenu susednu prostoriju, mračno nazvanu „komora za katastrofu“, gde su svi morali biti poređani jedni na druge.
Mada je dr Šerif želeo da istakne da će svi biti sahranjeni u odvojenim, numerisanim grobovima.
Mnogi od onih koji su umrli su neidentifikovani, pa se organizuju DNK testovi, a rezultati pažljivo čuvaju.
Ideja je da se omogući rođacima koji traže svoje voljene da vide da li su ovde sahranjeni, tako što će proveriti da li se poklapaju sa sopstvenim DNK.
Tri sata vožnje severozapadno u centralnom Tunisu, nekoliko stotina pripadnika crnačke manjine u Tunisu, među kojima su mnoge žene i deca, kampuju u malim šatorima ispred kancelarija Međunarodne organizacije za migracije.
Svi su iseljeni iz svojih domova i otpušteni sa radnih mesta u gradu nakon zapaljivog rasističkog govora u februaru od strane predsednika zemlje Kajsa Sajeda.
On je tvrdio da „horde“ ilegalnih migranata ulaze u zemlju kao deo „kriminalnog“ plana da se promeni njena demografija.
Komentari na koje se naširoko gleda kao na pokušaj da se pronađu žrtveni jarci za državnu sevekonomska kriza, koja je mnoge očajne Tunižane navela da i sami postanu migranti.
Ukazujući na nedavnu ubodnu ranu na ruci, mladić poreklom iz Sijera Leonea, koji se još uvek oporavlja od brutalnog građanskog rata koji je završen 2002. godine, kaže da su od predsednikovog govora lokalni omladinci napali mnoge ljude ovde.
„Neki arapski dečaci su došli ovde da nas napadnu. Policija je rekla da će nas čuvati ako ostanemo ovde. Ali ako izađemo van ovog područja, nismo bezbedni.“
Ova zabrinjavajuća situacija i nastavak zatvaranja protivnika i erozija građanskih prava od strane predsednika zemlje, čini se da je za zvaničnike EU manje prioritet od obuzdavanja priliva migranata.
Do sada je ove godine u Italiju stiglo više od 47.000 migranata, što je trostruko više nego u istom periodu prošle godine i porasli su zahtevi da se nešto uradi.
Tokom kratke posete ovde ranije ovog meseca, delegacija koju je predvodila šefica Evropske komisije Ursula Von der Lajen obećala je mogući paket finansijske podrške od skoro milijardu evra.
Ukoliko bude odobreno, oko desetine ove sume bi se potrošilo na mere protiv trgovine ljudima.
Prošlonedeljna tragedija kod grčke obale povećala je zahteve da se nešto uradi.
Ipak, sa mnogo migranata koji su tako očajni i ljudi koji se bave krijumčarenjem koje je postalo profitabilno za trgovce ljudima, zaustavljanje sve većeg priliva malih čamaca biće veoma teško uraditi.
Gomile migranata iz cele Afrike i delova Bliskog istoka okupljaju se u grupama na senovitim mestima na ulicama Sfaksa.
Neki imaju sredstva da plate mesto u čamcu trgovaca ljudima, drugi žive u limbu, nesposobni da plate čak ni hranu i smeštaj.
Mnogi su ili izgubili pasoše ili su im ukradeni, dok neki nikada nisu napustili svoje zemlje ilegalno.
Svi su čuli za smrt toliko mnogo onih koji su pokušali da dođu do Evrope, ali izgleda da očaj i dalje nadmašuje opasnost, kao što je mladić iz Gvineje jasno rekao.
„Ne možemo da se vratimo u našu zemlju jer nemamo novca ni pasoša. Ne plašim se. Umirem od gladi, toliko je siromaštva (kod kuće), a moji roditelji nemaju ništa. Ne želim da moja deca tako žive, treba da idem“.
Tragedija je u tome što ova osnovna ljudska težnja za boljim životom često ima tako visoku cenu.
Pratite Portal Dnevni Puls na Telegramu, Fejsbuku, Tviteru, Gab-u i Viberu!
Dnevni Puls/Mediji