Ostaci vunastih mamuta, sa krznom i tkivom koji su očuvani, redovno se nalaze zakopani u arktičkom permafrostu.
Njihovo otkriće omogućilo je naučnicima da sekvenciraju genom mamuta i nauče intrigantne detalje o životima ovih izumrlih divova iz ledenog doba.
Sada se neke od tih informacija tj. njihov DNK koristi za uzgoj mesa od mamuta u laboratoriji.
Vow, australijski startup za kultivisano meso, napravio je ono što opisuje kao mamutsku ćuftu.
Cilj projekta je, prema kompaniji, da skrene pažnju na potencijal uzgojenog mesa kako bi navike u ishrani učinili planetarnijim. U utorak će se ćufta pridružiti kolekciji u Rijksmuseum Boerhaave muzeju nauke i medicine u Holandiji.
Moramo da počnemo da preispitujemo kako dobijamo hranu. Moja najveća nada za ovaj projekat je… da mnogo više ljudi širom sveta počinje da čuje za kultivisano meso – rekao je Džejms Rajal, glavni naučni službenik Vow-u.
Čudan reklamni trik, ćufte nisu namenjene za ljudsku ishranu.
Čak i sam naziv kao i kreacija krmesa mamuta je malo teška za shvatanje. To je više kao jagnjetina napravljena u laboratoriji pomešana sa malom količinom DNK mamuta.
Naučnici koji su radili na projektu nisu imali pristup zamrznutoj zalihi tkiva mamuta na kojoj bi zasnivali svoje napore.
Umesto toga, fokusirali su se na protein prisutan kod sisara zvan mioglobin koji daje mesu njegovu teksturu, boju i ukus, identifikujući DNK sekvencu za verziju mamuta u javno dostupnoj bazi podataka genoma.
Oni su popunili praznine u sekvenci DNK mioglobina mamuta koristeći informacije iz genoma afričkog slona.
Naučnici su sintetizovani gen ubacili u ćeliju mišića ovce, koja je potom kultivisana ili uzgajana u laboratoriji.
Tim je na kraju uspeo da proizvede oko 400 grama mesa mamuta.
„Sa genomske tačke gledišta, to je samo jedan gen od svih ostalih gena ovce koji je mamut“, rekao je Ernst Volvetang, profesor i viši vođa grupe na Australijskom institutu za bioinženjering i nanotehnologiju na Univerzitetu Kvinslend, koji je bio deo projekta.
To je jedan gen od 25.000.
Rajal je rekao da je mamutski mioglobin promenio fizički izgled ovčijih mišićnih ćelija. Iako su naši preci iz kamenog doba lovili i verovatno se hranili mamutom, Rajal i Vulvetang su rekli da nisu probali ćufte.
„Obično bismo kušali naše proizvode i igrali se sa njima. Ali oklevali smo da odmah probamo jer govorimo o proteinu koji ne postoji 5.000 godina. Nemam pojma kakva bi mogla biti potencijalna alergenost ovog konkretnog proteina“, rekao je Rajal.
To je jedan od razloga zašto ovo ne nudimo kao proizvod. Neće ići na prodaju, jer nemamo pojma o bezbednosnom profilu ovog konkretnog proizvoda – dodao je on.
Zagovornici se nadaju da će uzgojeno meso smanjiti potrebu za klanjem životinja za hranu i pomoći u borbi protiv famoznih klimatskih promena.
Vow se nada da će uskoro dobiti regulatorno odobrenje u Singapuru, prvoj zemlji koja je odobrila uzgoj laboratorijski proizvedenog mesa prepelice za prodaju.
U Sjedinjenim Državama, FDA je rekla da je piletina uzgojena u laboratoriji u redu za ljudsku ishranu.
Leševi mamuta, koji su izumrli pre oko 5.000 godina, pronađeni su tako dobro očuvani u permafrostu da su još uvek imali krv u venama.
Lav Dalen, profesor evolucione genomike u Centru za paleogenetiku Univerziteta u Stokholmu, koji je sekvencirao najstariji DNK mamuta na svetu, zna kakvog je ukusa zapravo meso mamuta.
Tokom izleta do reke Jane u Sibiru 2012. godine, Dalen je rekao da je probao mali komad smrznutog mesa uzet sa delimičnog leša bebe mamuta.
Iako je rekao da se ne vidi velika naučna vrednost u projektu mesnih mamutskih čufti, ako bi ikada krenuli u prodaju, Dalen je rekao da bi ga definitivno probao.
Bez sumnje bih voleo da probam ovo! – rekao je.
„Ne može imati lošiji ukus od pravog mesa mamuta.“
Pratite Portal Dnevni Puls na Telegramu, Fejsbuku, Tviteru, Gab-u i Viberu!
Dnevni Puls/Mediji