Povremeno priče o genetskoj krađi, ili ekstremnim merama predostrožnosti koje su preduzete da bi se to izbeglo, postanu naslovne vesti.
Tako je bilo i sa pričom o francuskom predsedniku Emanuelu Makronu i ruskom predsedniku Vladimiru Putinu, kada su viđeni kako sede na suprotnim krajevima veoma dugačkog stola nakon što je Makron odbio da uradi ruski PCR test na kovid 2022.
Mnogi su spekulisali da je Makron odbio zbog bezbednosnih razloga da Rusi ne bi uzeli i koristili njegov DNK u zle svrhe.
Takođe, tu je i priča o nemačkom kancelaru Olafu Šolcu koji je na sličan način odbio da uradi ruski PCR test.
Iako se ove zabrinutosti mogu činiti relativno novim, poznata ličnost pop Madone diže uzbunu zbog potencijalnih krađa i tajno prikupljanje i testiranje DNK već više od jedne decenije. Ona je inače unajmila ekipe za čišćenje da sterilišu njene svlačionice posle koncerata i zahteva sopstvene nove toaletne daske na svakoj usputnoj stanici, kada je na turneji.
U početku, Madona je ismevana zbog DNK paranoje.
Ali kako su naprednije, brže i jeftinije genetske tehnologije dospele u domen potrošača, ova zabrinutost izgleda ne samo razumna, već i opravdana.
Neki profesori prava trenutno proučavaju kako nove tehnologije poput genetskog sekvenciranja mogu biti regulisane.
Oni veruju da je rastuće interesovanje javnosti za genetiku povećalo verovatnoću da će genetski lopovi sa kompletima za prikupljanje DNK uskoro postati sveprisutni.
Iako su sudovi uglavnom uspeli da izbegnu rešavanje složenosti tajnog prikupljanja DNK i testiranja javnih ličnosti, neće moći da izbegnu da se bave time još dugo. A kada to urade, direktno će se suočiti sa ograničenjima postojećih zakonskih okvira kada je u pitanju genetika.
Skladište genetskih informacija
Ostavljate svoj DNK iza sebe gde god da krenete. Pramenovi kose, nokti, mrtva koža i pljuvačka koje ispuštate dok se krećete kroz dan, sve su to kolekcionarski tragovi DNK.
Genetska analiza može otkriti ne samo lične podatke, kao što su postojeća zdravstvena stanja ili rizik od razvoja određenih bolesti, već i ključne aspekte identiteta osobe, kao što su njeno poreklo i potencijalne osobine njihove buduće dece.
Pored toga, kako genetske tehnologije nastavljaju da se razvijaju, strahovi od upotrebe potajno prikupljenog genetskog materijala u reproduktivne svrhe putem in vitro gametogeneze postaju više od paranoje.
Na kraju krajeva, uzimanje genetskog materijala i informacija pojedinca bez njihovog pristanka predstavlja upad u pravni domen koji se i dalje smatra duboko ličnim. Uprkos tome, postoji nekoliko zakona koji štite interese pojedinaca u pogledu njihovog genetskog materijala i informacija.
Postojeći pravni okviri
Kada sporovi koji uključuju genetsku krađu od javnih ličnosti neizbežno stignu u sudnicu, sudije će morati da se suoče sa osnovnim pitanjima o tome kako se genetika odnosi na ličnost i identitet, imovinu, zdravlje i bolest, intelektualnu svojinu i reproduktivna prava.
Takva pitanja su već postavljana u slučajevima koji uključuju upotrebu genetike u sprovođenju zakona, patentabilnost DNK i vlasništvo nad odbačenim genetskim materijalom.
U svakom od ovih slučajeva, sudovi su se fokusirali samo na jednu dimenziju genetike, kao što su prava na privatnost ili vrednost genetskih informacija za biomedicinska istraživanja.
Pročitajte još:
- Matvijenko: Šanse da se Rusija baci na kolena ravne nuli
- Širenje vojnog bloka NATO oslabiće Alijansu – Bivši član Stejt departmenta
- Dva jaka zemljotresa jutros zatresla svet
Ali ovaj ograničeni pristup zanemaruje druge aspekte, kao što je privatnost članova porodice sa zajedničkom genetikom, ili imovinski i identitetski interesi koje neko može imati u genetskom materijalu koji je odbačen kao deo medicinske procedure.
U slučaju genetskih krađa, sudovi će po svoj prilici pokušati da složena pitanja o genetici uklope u pravni okvir prava privatnosti jer su tako pristupali drugim upadima u živote javnih ličnosti u prošlosti.
U savremenom američkom zakonu o privatnosti je složena mreža državnih i saveznih propisa koji regulišu kako se informacije mogu dobiti, pristupiti, uskladištiti i koristiti.
Pravo na privatnost je ograničeno zaštitom američkog Prvog amandmana na slobodu govora i štampe, kao i zabranom nerazumnih pretresa i zaplene Četvrtog amandmana.
Javne ličnosti se suočavaju sa daljim ograničenjima svojih prava na privatnost jer su objekti legitimnog javnog interesa. S druge strane, oni takođe imaju prava na publicitet koja kontrolišu komercijalnu vrednost njihovih jedinstvenih ličnih osobina.
Ljudi čiji je genetski materijal uzet bez njihovog pristanka takođe mogu podneti zahtev za konverziju da je njihova imovina ometana i izgubljena.
Sudovi na Floridi trenutno razmatraju tužbu za konverziju u privatnom sporu u kojem su bivši izvršni direktor Marvel Entertainment-a i njegova supruga optužili biznismena milionera da je ukrao njihov DNK. Ovaj pristup zamenjuje uski pravni okvir privatnosti sa još užim okvirom svojine.
Šta budućnost može da donese
Prema postojećim zakonima i trenutnom stanju genetičke tehnologije, većina ljudi ne mora da brine o tajnom prikupljanju i korišćenju genetskog materijala na način na koji to mogu javne ličnosti. Ali slučajevi genetske krađe će verovatno igrati važnu ulogu u određivanju prava koja će svi drugi imati ili neće imati.
To znači da će slučajevi koji uključuju genetiku verovatno spadati u delokrug državnih zakonodavnih tela i sudova.
Ali nijedna država se nije adekvatno uhvatila u koštac sa složenošću genetskih pravnih zahteva. Čak i u državama sa zakonima koji su posebno dizajnirani da zaštite genetičku privatnost, propisi pokrivaju samo uski opseg genetskih interesa.
Neki zakoni, na primer, mogu zabraniti otkrivanje genetskih informacija, ali ne i prikupljanje.
U dobru ili u zlu, način na koji sudovi presuđuju u slučajevima genetskih krađa će oblikovati kako društvo razmišlja o genetskoj privatnosti i o individualnim pravima u vezi sa genetikom u širem smislu.
Pratite Portal Dnevni Puls na Telegramu, Fejsbuku, Tviteru, Gab-u i Viberu!
Dnevni Puls/Mediji