Dobro, ali čija je raketa pogodila Mesec?

Znate da živite u svemirskom dobu i da je raketa pogodila Mesec, a industrija kao celina pokazuje ka nebu i, poput ljutog učitelja koji drži papirni avion, pita „Ko je ovo bacio?!“

Zaista, to se dogodilo ove nedelje kada je neidentifikovana raketa pogodila Mesec, tj. njegovu površinu, formirajući novi i zanimljiv krater i ostavljajući sve nas da se pitamo kako je moguće da ne znamo šta se dogodilo.

Kratka verzija ove priče je da su posmatrači neba na čelu sa Bilom Grejem mesecima pratili objekat koji će, na osnovu njihovih proračuna, uskoro uticati na Mesec.

Očigledno je to bilo komad smeća od rakete (rakete proizvode tonu smeća), ali niko se nije oglasio da kaže „da, to je naše, izvini zbog toga“.

Na osnovu svojih zapažanja i diskusija, ovi samoimenovani (iako im ni u kom slučaju ne nedostaje stručnost) tragači objekata su utvrdili da je to verovatno deo SpaceX lansirnog vozila iz 2015.

Ali SpaceX je rekao da nije njihovo. Onda, nakon nekog vremena Grej i drugi, uključujući i NASA-u, odlučili su da je taj deo najverovatnije sa Chang’e 5-T1 koji je bio lansiran iz Kine 2014.

Kina negira da je to njihov deo, objasnivši da je dotična lansirna raketa izgorela pri ponovnom ulasku.

Možda svi oni govore istinu; ili možda ne žele da budu odgovorni za prvi potpuno nehotični lunarni udar u istoriji.

Druge svemirske letelice su udarile u Mesec, ali to je bilo namerno ili deo neuspešnog sletanja (drugim rečima, udar je bio nameran, samo malo jači nego što se očekivalo) – ne samo svojeglavi komad svemirskog otpada.

Možda nikada nećemo saznati, i zaista, to je najčudniji deo svega.

Sa stotinama zemaljskih teleskopa i radara, svemirskim senzorskim mrežama i kamerama koje su usmerene na sve strane, i to je samo nadzor svemira za koji znamo!

Čini se neverovatno da je cela raketna faza uspela da sedi u orbiti šest ili sedam godina, da bi na kraju stigla sve do Meseca, a da nije bila identifikovana.

Kako je moguće da nismo znali identitet i putanju tako velikog i relativno nedavno lansiranog objekta?

Praćenje napuštenih objekata u cislunarnoj orbiti verovatno nije veliki prioritet za vladine senzore kada to vreme mogu da provedu posmatrajući satelite ili svemirsko smeće koje je bliže Zemlji. Međutim, praćenje i nadgledanje operativnih satelita u cislunarnoj orbiti je zaista od ključnog značaja za stratešku obaveštajnu delatnost, jer je to novo visoko tlo.

Da li bi ovakva zabuna bila moguća za objekat koji je sada lansiran?

Da li će u narednih nekoliko godina verovatno biti još ovih „misteriozni objekti“ koji tunegde oko nas?

Moguće je da bi se ovakav slučajni udar na Mesec mogao ponoviti u budućnosti, u zavisnosti od broja misija koje su dovele raketna tela u te orbite i za koje je dato dovoljno vremena (godina ili decenija). Ali ovakvi događaji bi generalno trebalo da ostanu izuzetno retki.

Lokacija ovog udara je snimljena ubrzo nakon toga i ima čudan dvostruki O oblik: dva kratera koji se preklapaju, jedan prečnika 18 metara, a drugi 16 metara. Evo pre i posle:

Dvostruki krater je bio neočekivan i može ukazivati na to da je telo rakete imalo velike mase na svakom kraju. Tipično, istrošena raketa ima masu koncentrisanu na kraju motora; ostatak faze rakete se uglavnom sastoji od praznog rezervoara za gorivo – Mark Robinson iz NASA-e.

Iako je to primamljiva misterija, istina je da nema mnogo razloga da se posvete bilo kakvi ozbiljni resursi da se to otkrije.

Čudnije stvari se dešavaju u svemiru od komada rakete koja odlete tačno pod uglom i brzinom neophodnim da na kraju udari u Mesec.

Pratite nas na društvenim mrežama Fejsbuk i Telegram

Izvor: TechCrunch