Laboratorija unutar švajcarskih Alpa

Švajcarski Alpi prekriveni snegom kriju super-bezbednu laboratoriju koje istražuje najsmrtonosnije patogene na svetu.

Laboratorija Spiez, poznata po svom detektivskom radu na hemijskim, biološkim i nuklearnim pretnjama od Drugog svetskog rata, prošle godine je dobila zadatak od Svetske zdravstvene organizacije da bude prva u globalnoj mreži visokobezbednih laboratorija koje će rasti, skladištiti i deliti nove otkrili mikrobe koji bi mogli da izazovu sledeću pandemiju.

Program SZO BioHub je delimično nastao iz frustracije zbog prepreka sa kojima su se istraživači suočili prilikom dobijanja uzoraka virusa SARS-CoV-2, koji je prvi put otkriven u Kini, da bi razumeli njegove opasnosti i razvili alate za borbu protiv njega.

Ali nešto više od godinu dana kasnije, naučnici uključeni u napore naišli su na prepreke.

To uključuje obezbeđivanje garancija potrebnih za prihvatanje uzoraka varijanti koronavirusa iz nekoliko zemalja, prva faza projekta. Neke od najvećih svetskih zemalja možda neće sarađivati. I još uvek ne postoji mehanizam za deljenje uzoraka za razvoj vakcina, tretmana ili testova bez kršenja zaštite intelektualne svojine.

Ako imamo još jednu pandemiju poput korona virusa, cilj bi bio da ostane gde god da počne – rekla je za medije Izabel Hanger-Glejzer, šef projekta BioHub u Špizu, u retkom intervjuu za medije u laboratoriji.

Otuda i potreba da se uzorci dovedu do centra kako bi to moglo pomoći naučnicima širom sveta da procene rizik.

Shvatili smo da je mnogo teže, nego što smo mislili – rekla je ona.

Eksterijer Spiez Lab-a ne daje nagoveštaj o visokoj ulozi unutra. Njegova ugaona arhitektura podseća na evropske univerzitetske zgrade podignute 1970-ih. Povremeno krave pasu na travnatom centralnom dvorištu.

Ali nadležni službenik za biološku bezbednost drži spuštene roletne. Alarmi se uključuju ako su mu vrata otvorena duže od nekoliko sekundi. On nadgleda nekoliko ekrana koji prikazuju poglede laboratorija sa sigurnosnih kamera sa najvišim merama predostrožnosti na nivou biološke bezbednosti (BSL).

SARS-CoV-2, virus koji izaziva COVID, proučava se u laboratorijama BSL-3, što je drugi najviši nivo bezbednosti.

Uzorci virusa koji se koriste u BioHub-u čuvaju se u zaključanim zamrzivačima, rekla je Hunger-Glejzer. Sistem smanjenja vazdušnog pritiska znači da bi čist vazduh strujao u najbezbednije oblasti, umesto da kontaminirani vazduh izlazi napolje.

Naučnici koji rade sa koronavirusom i drugim patogenima nose zaštitna odela, ponekad sa sopstvenim dovodom vazduha. Oni rade sa uzorcima u hermetički zatvorenoj zaštitnoj jedinici. Otpad koji napušta laboratoriju je super zagrejan na 1.000 stepeni Celzijusa da bi se ubili patogeni koji se drže za njega.

Do danas, Spiez laboratorija nikada nije slučajno procurela, kažu u timu. Ta reputacija je ključni deo zašto su izabrani za prvi BioHub SZO, rekao je Hunger-Glajzer.

Pomogla je i blizina sedišta SZO, udaljenog dva sata u Ženevi. SZO i švajcarska vlada finansiraju godišnji budžet od 600.000 švajcarskih franaka za njegovu prvu fazu.

Istraživači su uvek delili patogene, a postoje i neke postojeće mreže i regionalna skladišta. Ali proces je ad hoc i često spor.

Proces deljenja je takođe bio kontroverzan, na primer kada istraživači u bogatim zemljama dobijaju zasluge za rad naučnika sa slabijim vezama u zemljama u razvoju.

Marion Kupmans, šefica Erazmus MC odeljenja za vironauku u Holandiji, rekla je da je njenoj laboratoriji bilo potrebno mesec dana da pronađe SARS-CoV-2 nakon što se pojavio u centralnom kineskom gradu Vuhanu u decembru 2019.

Kineski istraživači su brzo objavili kopiju genetske sekvence na mreži, što je pomoglo istraživačima da započnu rani rad. Ali napori da se razume kako se novi virus prenosi i kako reaguje na postojeće alate zahtevaju žive uzorke, rekli su naučnici.

Luksemburg je bio prva zemlja koja je podelila uzorke novih varijanti koronavirusa sa BioHub-om, pa Južna Afrika i Britanija.

Luksemburg je poslao alfa, beta, gama i delta varijante, dok su poslednje dve zemlje delile Omikron, saopštila je SZO.

Luksemburg je dobio uzorke Omikrona iz Južne Afrike, preko čvorišta, manje od tri nedelje nakon što je identifikovan, što je omogućilo svojim istraživačima da počnu da procenjuju rizike od sada dominantnog soja.

Portugal i Nemačka su takođe dobili uzorke Omikrona.

Ali Peru, Salvador, Tajland i Egipat, koji su svi signalizirali početkom 2022. da žele da pošalju varijante koje se nalaze u zemlji, još uvek čekaju, uglavnom zato što je nejasno koji zvaničnik u svakoj zemlji treba da pruži neophodne pravne garancije.

Ne postoji međunarodni protokol o tome ko treba da potpiše formulare koji sadrže bezbednosne detalje i ugovore o korišćenju, dodala je ona.

I SZO i Hunger-Glejzer naglasili su da je projekat pilot i da su već ubrzali određene procese.

Drugi izazov je kako podeliti uzorke koji se koriste u istraživanju koje bi moglo dovesti do komercijalne dobiti, kao što je razvoj vakcine. BioHub uzorci se dele besplatno da bi se obezbedio širok pristup. Međutim, ovo stvara potencijalne probleme ako, na primer, proizvođači lekova ubiru profit od otkrića nenadoknađenih istraživača.

SZO planira da se pozabavi ovim dugoročno, i da laboratorije u svakom globalnom regionu stavi na mrežu, ali još nije jasno kada i kako će to biti finansirano. Dobrovoljna priroda projekta ga takođe može kočiti.

Neke zemlje nikada neće isporučivati viruse, ili to može biti izuzetno teško, Kina, Indonezija, Brazil – rekla je Kupmans, misleći na njihov stav u nedavnim epidemijama.

Projekat takođe dolazi usred povećane pažnje na laboratorije širom sveta nakon nedokazanih tvrdnji u nekim zapadnim zemljama da je curenje iz visokobezbedne laboratorije u Vuhanu možda izazvalo pandemiju kovida, optužbe koje su Kina i većina međunarodnih naučnika odbacili.

Hunger-Glejszer je rekla da se razmišljanje o novim pretnjama mora promijeniti nakonkovida.

Ako je zaista hitan slučaj, SZO bi čak trebalo da dobije i avion za transport virusa do naučnika – rekla je ona.

Ako možete da sprečite širenje, vredi truda.

Pratite nas na društvenim mrežama Fejsbuk i Telegram

Izvor: Mediji