Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko – primorski gospodin Joanikije služio je juče svetu Liturgiju u Manastiru Beška, povodom manastirske slave.
Mitropolitu su sasluživali Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit raško – prizrenski gospodin Teodosije i Njegovo preosveštenstvo Episkop evdokijatski gospodin Amvrosije iz Carigradske patrijaršije i brojno sveštenstvo.
Po zaamvonoj molitvi blagosiljani su slavski prinosi, a onda se sabranima na Svetoj službi Božijoj obratio Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije.
On je u svojoj besjedi naglasio da čovjek ako iskreno služi Gospodu, ima tu sposobnost da smjesti Boga Živoga u srce, misli i djela svoja.
„Naša sveta vjera ima nebesko porijeklo, ali blagodareći Ovaploćenju Hristovome, ona je toliko nama bliska da je po svemu ostala ljudska, odnosno sve ono što je Božansko, Bog je preko Sina svoga, a možemo reći na neki način i preko Presvete Bogorodice saopštio i darovao nama, tako da smo se obogatili nebeskim bogatstvom, nebeskom ljepotom.
Kako je svima nama prijatno gledati ovo plavetnilo današnje, ono naravno samo ukazuje na ljepotu duhovnoga Neba i Carstva Božijega, koje je ispunjeno Božanskim milinama, Božanskom mudrošću, Božanskom ljepotom i pravdom i istinom i ljubavlju, i mi sve to imamo u ovim svetim službama koje vršimo, naročito za praznike kao što je današnji praznik Presvete Djeve Bogorodice, postajemo pričasnici Carstva nebeskoga kroz Svete Tajne Hristove.
Postajemo pričasnici Božije istine, pravde, ljubavi, milosti i dobrote i to postaje sadržaj – to što je božansko, nebesko postaje sadržaj našega života.
Čovjek ima tu prijemčivost da primi duhovno bogatstvo i da se stalno obogaćuje i da se stalno prosvećuje i da se sjedinjuje sa Bogom. Ima sposobnost ako čistog srca služi Gospodu da smjesti Boga živoga u srce svoje, u misli svoje, u djela svoja.
Mitropolit je izrazio radost povodom današnjeg liturgijskog sabranja u Manastiru Beškoj, starom osvećenom mjestu i drevnom svetilištu, koje je, kako je kazao: ”nekada blistalo u svojoj prvobitnoj slavi, a kasnije dugo i dugo bilo na raspeću i pod velikim poniženjem” da bi, kako je rekao:”Božija sila i Božija ljubav, kao i trud našeg blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija i Mati Fotine igumanije i sestara ove svete obitelji, i mnogih dobrotvora, čestitih hrišćana iz naše okoline i iz dalekih mjesta koji su pritekli u pomoć ovoj svetinji prilikom njezine obnove, te je opet zablistala i propojala”.
„I evo danas ovdje, ne znam kad je to bilo poslednji put, nas trojica arhijereja i sveštenstvo i monaštvo i vjerni narod. Divni i veličanstveni sabor, baš onakav kako odgovara ovom današnjem prazniku.
U nastavku je Vladika zablagodario Mitropolitu Teodosiju.
„Veoma mnogo blagodarimo Mitropolit -u Teodosiju. Neka mu da Bog snage da nosi svoj krst. Svi se molimo i za njega i za njegovo monaštvo, sveštenstvo, svetinje, i za vjerujući narod na Kosovu i Metohiji. Narod koji je stalno na krstu, raspeću Hristovom, ali je zato i najbliži Hristovome Vaskrsenju.
To naš narod ovdje iz ovih krajeva dobro zna i redovno ide na Kosovo i Metohiju i posjećuje naše svetinje. Svi žele da se mole u Visokim Dečanima, Gračanici i Pećkoj Patrijaršiji, manastiru Deviču i drugim kosovsko-metohijskim svetinjama. Svi se duhovno obogaćujemo i jačamo vjerom, onom vjerom koju ispovjeda sada naš raspeti narod na Kosovu i Metohiji. Iako su na raspeću, uvijek nose radost Vaskrsenja.
Mitropolit je uputio i riječi blagodarnosti Episkopu evdokijatskom gospodinu Amvrosiju iz Carigradske patrijaršije.
-On iz te raspete Crkve, Majke Crkve, donosi nam ljubav, blagočestivog i toliko nam dragog grčkog naroda. Ova svetinja svedoči o načim starim vezama i sa Jerusalimom i sa braćom Grcima. Drago nam je što se to nastavilo i u naše vrijeme. Posebno nam je drago što nam dolazi dragi Episkop Amvrosije sa tolikom ljubavlju iz daleka. On služi u Maloj Aziji, u današnjoj Turskoj.
Možemo misliti kako je tamo vjerujućem narodu, posebno sveštenicima i episkopima, ali oni sa smirenjem vjerkovima nose taj svoj krst i svjedoče svetu vjeru pravoslavnu, i svima nama u tom pogledu zaista mogu biti izuzetan primjer.
Po pročitanom Jevanđelju, besjedio je i Mitropolit Teodosije.
On je podsjetio da je arhangel Gavril ”onaj poslenik Božiji koji javlja nama ljudima dobre vesti i planove Božije”, od javljanja prvosvešteniku Zahariju, otkrivanju Mojsiju čudesnog stvaranja svijeta, do javljanja Presvetoj Djevi Mariji.
Zato je blagovesnik Gavril, ono što je najčistije na Nebu, došao u dom Josifov i javio se Djevi Mariji, koja je ono što je najčistije na zemlji. Da joj blagovesti rečima: „Raduj se blagodatna, Gospod je s tobom“ i da joj objavi da će ona začeti i roditi sina, Spasitelja koji će se zvati Emanuil, po rečima proroka Isaije.
Znala je Presveta Bogorodica da će devojka začeti i roditi sina, onako kako je drevni prorok proricao, ali se Ona obećala Gospodu da će ceo život provesti u devstvenosti služeći Njemu: molitvom, postom i celim svojim životom. I Ona, onako čedna kao dete, pita arhangela Gavrila: ”Kako će to biti, kad ja ne znam za muža?“
Nije ona posumnjala onako kako je prvosveštenik Zaharija posumnjao u hramu, kad mu je arhangel Gavril takođe, kraj žrtvenika rekao da će mu se roditi sin i kada je on zvog toga onemeo. Ona, budući čedna i verovavši potpuno rečima arhangela, ona je nevino, kao dete pitala kako će to biti. U radosti spremna da posluži predvečnoj i presvetoj Tajni Božijoj rečima: „Evo sluškinje Božije, neka mi bude po reči tvojoj”.
Skrenuo je pažnju na poslušnost, smirenje i ljubav Presvete Djeve Marije.
„Ona je druga Eva koja je svojom poslušnošću i spremnošću da izvrši volju Božiju iskupila pramater Evu. Onu koja je prestupila zapovest Božiju i poslušala savet đavola, i zbog koje je ljudski rod patio u grehu i u smrti. Tako ovde Presveta Bogorodica prima blagu vest potpuno spremna da izvrši volju Božiju. Da Ona bude hram Božiji. Mnogo lepši, svetliji i ukrašeniji od onog Solomonovog hrama u kome je obitavala slava Božija, jer se u Njenoj utrobi kao u hramu smestio Bog, Sin Božiji ovaploćeni.”
On je rekao da se Ovaploćenje Sina Božijega u utrobi Presvete Bogorodice događa voljom Boga Oca, ”koji je prevečno rodio Svoga Sina, a naitijem Duha Svetoga” i da je to ”velika tajna Božija koja se odigrava i velika ljubav Božija, koja se pokazuje nama nedostojnima, palim ljudima”.
„Gospod nije dopustio da ostanemo u grehu, u adu, podložni smrti. On šalje Sina svoga Jedinorodnoga, onako kako je nekad praotac Avram bio spreman da žrtvuje svoga sina jedinca Isaka, iz ljubavi prema Bogu, verujući Bogu, Njegovoj reči. Tako isto i Otac nebeski žrtvuje svoga Sina, šalje radi našeg spasenja iz prevelike ljubavi, da On bude žrtvovan za sve nas i Njegova prečista krv, krv Jagnjeta Božijeg da nas iskupi od praroditeljskog greha i da nas izbavi od smrti.
Arhiepiskop i Mitropolit raško-prizrenski Teodosije je svoje jevanđelsko slovo zaključio riječima da praznik Blagovijesti svjedoči radost ponovnog otvaranja Raja za nas pale ljude uprljane grijehom i da imamo priliku da služimo Bogu i budemo podobni Njemu.
„Ako činimo dobro, ako imamo milosti u sebi, ako činimo reč Božiju, zapovest Božiju vršimo. Ako se molimo Bogu, postimo, imamo smirenje, pokajanje i ako živimo vrlinski, ovdje na zemlji imamo zajednicu sa Bogom i svima svetima u Crkvi Božijoj, a onda i na nebu nas čeka to isto, ali mnogo, mnogo lepše, mnogo bolje. Gospod kaže da ni oko nije videlo ni uho nije čulo što je Gospod pripremio onima koji mu služe i koji ga ljube.
A oni koji okreću glavu od Božije svetlosti i koji hoće nešto drugo, prolazno, zemaljsko, privremeno, koji su sebični, samoljubivi, koji ne mare za reč Božiju i oni će stati pred lice Božije, ali Gospod pogledavši ih neće videti svoj lik na njima i okrenuće svoju glavu onako kako mi sad okrećemo glavu od Gospoda i od reči Njegove. Takvi će čuti one strašne, užasne reči: „Idite od mene, prokleti, ne poznajem vas.
Potom je Episkop Amvrosije zablagodario mitropolitima, rekavši da mu je posebno drago na ovoj prvoj zajedničkoj službi sa mitropolitima Joanikijem i Teodosijem, kojeg je danas prvi put i vidio. On je posvjedočio da zna za naše raspeto Kosovo i Metohiju, i za stradanje našeg naroda, te koliko su velike naše svetinje tamo.
Episkop Amvrosije je kazao da se svi mole za nas i da nas molitveno podržavaju. Vladika Amvrosije je zahvalio Gospodu što je na Blagovijesti sasluživao u Beškoj i izrazio je molitvenu nadu da naš narod nikada neće ostaviti Presveta Bogorodica.
Manastir Beška datira iz 14. vijeka. Crkva Svetog Georgija je zadužbina Đurađa II Stracimirovića – Balšića. Hram Blagovijesti Presvete Bogorodice sa dva paraklisa posvećenih Svetom Grigoriju Palami i Prepodobnoj Mariji Egipćanki, podigla je 1439–1440.godine, Đurađeva žena Jelena, rođena Hrebljanović, kćerka „svetopočivšeg kneza Lazara” kako piše iznad vrata zadužbine na ktitorskom natpisu iz 1438. godine.
Manastir je imao značajnu ulogu u duhovnom životu Zete, budući da se u njemu odvijala intezivna prepisivačka djelatnost. U manastirskom skriptorijumu nastao je 1439/40. godine čuveni Šestodnev starca Nikona Jerusalimca.
Za manastir Bešku je Nikon Jerusalimac 1441/42. godine, duhovnik Jelenin, napisao u prepisci sa njom veliku knjigu duhovnog rukovođenja koja daje i tipik za življenje, pa i neophodna svjetovna znanja, poznatu pod nazivom Gorički zbornik. Kako ona svjedoči, na svim ostrvima Skadarskog jezera se živjelo po strogom skitskom načinu života.
U manastiru se služi od 1997. godine, a obimnija bnova manastira je započeta početkom 2002. godine.
Igumanija ove svete obitelji je mati Fotina, koja se blagoslovom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija o ovoj svetinji kao nastojateljica brine od Vidovdana 2004. Godine. Zvanjem igumanije odlikovana je 2007. godine, takođe od strane blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.
Sestrinstvo manastira se bavi ikonopisanjem, spravljanjem ljekovitih melema i napitaka, izradom rukodelja i povrtarstvom.
Pratite Portal Dnevni Puls na Viberu!
Dnevni Puls/in4s.net