Sveti Nikola svetac koji se smatra zaštitnikom dece, putnika, moreplovaca. Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Svetog Nikolu.
Jedan od najomiljenijih svetaca kod Srba i neko koga su ljudi za njegovog života smatrali svetiteljem jeste Sveti Nikola.
Svetog Nikola Čudotvorca bio je milosrdan, skroman i veliki borac za pravdu i istinoljubiv.
Prvi zapisi o episkopu i dobročinitelju poreklom iz Male Azije, Svetom Nikoli, potiču iz četvrtog veka nove ere. Od ovog sveštenog lica, poznatog po humanosti, nastale su mnoge legende i priče o današnjem Deda Mrazu.
Posebno je bio naklonjen deci, a zabeleženo je da je pomogao trima devojčicama kako bi ih zaštitio od prostitucije.
Legenda kaže da je tri večeri zaredom prolazio pored njihove kuće i kroz prozor ubacivao vrećice sa novcem, ne bi li im poklonio dovoljno novca kako bi preživele bez prostituisanja. Upravo tako nastao je i običaj koji bi valjalo ispoštovati.
Još početkom 20. veka u gradskim sredinama u Srbiji postojao je običaj da se deca daruju o Svetom Nikoli, pa su uoči praznika ostavljala u prozor dobro očišćene cipele, a ujutro nalazila poklone. Veruje se da ih Sveti Nikola daruje.
U nekim predelima Vojvodine, do Drugog svetskog rata ulicama je išao maskirani čovek, ogrnut bundom, sa šubarom na glavi i bradom od kučine, štapom u jednoj ruci i tkanom torbom o ramenu, te je ulazio u kuće gde ima dece i darivao ih slatkišima i voćem.
Takođe Sveti Nikola se još smatra zaštitnikom lađara, splavara, vodeničara i ribara.
Postoje i verovanja da na Nikoljdan nerotkinje treba de se mole Svetom Nikoli, a ponegde je i zabranjeno obavljanje takozvanih ženskih ručnih radova.
Kako bi godina pred nama bila plodna i berićetna, ko je propustio da na Svetu Varvaru, pre dva dana, poseje božićnu pšenicu, može to učiniti danas, na Nikoljdan.
Duh pomaganja i darivanja siromašnih, koji je bio smisao i životno opredeljenje svetog Nikole, pa ih treba darivati one koji nemaju i pomoći im. Zato je tradicija da se darivaju orasi, lešnici, jabuke i slatkiši.
Svetitelj je rođen u Patari u Likiji, bio je jedinac, sin bogatih i uglednih roditelja. Duhovni život započeo je u manastiru Novi Sion u kojem se već nalazio njegov stric, Sveti Nikola episkop patarski. Nakon smrti roditelja, krenuo je da širi veru i milosrđe, ali o svojim dobročinstvima nije govorio javno.
Nakon toga postao je arhiepiskop Mirlikijski, te je u vreme progona hrišćana završio u tamnici, ali ni tada nije odstupio od vere. Smatran je svetiteljem i tokom života, ljudi bi ga pozivali u teškim i bolnim trenucima.
Bolovao je kratko i upokojio se 343. godine, kada je sahranjen u Sabornoj crkvi u Miri. Šest vekova vernici su obilazili njegov grob u Miri, među kojima su bili i Stari Sloveni. Nakon turskog osvajanja Likije i iz straha da mošti svetitelja ne budu oskrnavljene, 1096. godine prebačene (prokrijumčarene) su u Bari, u Italiji, gde su položene u Crkvu Svetog Jovana Preteče. Posle tri godine izgrađena je velelepna crkva posvećena Svetom Nikoli.
Pratite Portal Dnevni Puls na Telegramu, Fejsbuku, Tviteru i Gab-u!
Dnevni Puls/Mediji