Zapad kritikuje kinesku politiku nultog kovida

Dok Peking popušta svoju čvrstu politiku nultog kovida, zapadni ugao novih napada se polako pomera.

Skoro tri godine, Peking je sprovodio čvrstu politiku oštrih zatvaranja i masovnog testiranja koja je pokušavala da izbaci kovid 19 iz postojanja gde god da se pojavio.

Međutim, kako su se nove varijante javljale, to je postalo igra bez granica. Nije iznenađujuće što se kinesko stanovništvo umorilo i želelo je promene. Ostatak sveta je krenuo dalje, a to su želeli i Kinezi.

Međutim, zapadni mediji, uprkos tome što su više puta osuđivali politiku nultog kovida Pekinga kao autoritarnu i distopijsku, nisu hvalili odluku predsednika Si Đinpinga koji je ublažio mere, a umesto toga prebacili su narativ na nešto drugo.

„Podaci koji se skrivaju u Kini izazivaju strah od skrivenog kovid talasa“, piše u naslovu Fajnenšel tajmsa, optužujući Peking za političko zataškavanje i suočavanje sa sve većom katastrofom. „Nadolazeći ’cunami’ slučajeva kovida u Kini će testirati njegove bolnice“, piše Njujork tajms, dok se prethodno uključila i američka vlada, uz naslov CNBC-a: „SAD. kritikuje kinesku strategiju nultog kovida, kaže da Peking treba da pojača vakcinaciju među starijim osobama.

Namera ove narativne promene je očigledna. Sada kada su završili sa udaranjem Kine iz jednog ugla – njene restriktivne politike nultog kovida – prešli su na drugi, uokvirujući povlačenje od te politike kao politički poraz za Sija i podstičući strah od masovne epidemije.

To je zato što se za zapadne sile pitanje nikada nije odnosilo na kovid ili kako Kina odluči da se nosi sa njim. Njihov problem je uvek bio sa kineskom vladom. Na svakom koraku tokom pandemije, otkako je prvobitno nastala u gradu Vuhanu, zapadni zvaničnici i njima lojalni mediji pokušavali su da skupe političke poene protiv Pekinga.

Od samog početka, SAD su pandemiju kovid 19 koristile kao oružjem i sredstvo oblikovanja javnog mnjenja protiv Kine kako bi ispunile svoje geopolitičke ciljeve. Zbog ovoga, Kovid je verovatno postao najpolitizovanija i najtoksičnija pandemija u ljudskoj istoriji. Bez obzira na to šta Kina radi, postojala je stalna linija napada na nju koji su pokušavali da iskoriste pandemiju da diskredituju njenu vladu.

Kada je prvi put počela u Vuhanu, narativ je bio da je pandemija neuspeh kineskog upravljanja i političkog sistema. Pretpostavka u ovom izveštaju je bila da se takva katastrofa ne može desiti u transparentnom sistemu zapadnog stila. Kada se nekoliko meseci kasnije pokazalo da je ovo netačno, pošto je usledila epidemija širom sveta, narativ se (predvođen Trampovom administracijom) pretvorio u igru okrivljavanja koja je nastojala da Kinu ocrni kao krivu za ostatak sveta.

Barem u zapadnim zemljama, ovaj narativ je delovao na okretanje javnog mnjenja protiv Pekinga i obezbeđivanje usklađenosti sa ciljevima Vašingtona. Vlada Velike Britanije je, na primer, donela odluku da preokrene svoju prethodnu politiku. Nakon toga, Bela kuća je agresivno gurala teoriju o curenju iz laboratorije, dodatno oružavajući poreklo virusa protiv Pekinga. SAD su više puta zahtevale „transparentnost“ o poreklu virusa u zajedničkim političkim izjavama i koristile Svetsku zdravstvenu organizaciju kao politički štap.

Međutim, nakon što je Zapad prešao sa kovida, Kina je nastavila da sprovodi sopstvenu politiku nultog kovida, koja se ubrzo pretvorila u narativ da je takva blokada bila opresivna, autoritarna i nehumana. Kada su Kinezi počeli da protestuju protiv njih, mnogi antikineski glasovi su prerano podigli nade da bi to dovelo do pada vlade. To nije.

I nije iznenađenje da ni kinesko opuštanje svoje politike nultog kovida nije naišlo na odobravanje. Napadni ugao se jednostavno promenio. Iste grupe i novinske organizacije koje su napale kinesku blokadu sada poigravaju opasnost od pandemijske katastrofe u zemlji i ogromnog gubitka života. Ova nagla promena kursa, naravno, pokazuje da ovi kritičari nemaju istinski interes za politike koje bi mogle najbolje funkcionisati za kineski narod, i imaju samo interes da vide da vlada ne uspe. U svetu uokvirenom ovim izveštajima, Kina mora uvek biti, bez obzira na okolnosti, pogrešna i na ivici katastrofe. Komunistička partija je loša kako za sprovođenje svoje tvrdokorne politike Covid-a, tako i za ublažavanje ograničenja. Si Đinping je tiranski autoritarni vođa za nametanje tih pravila, ali kada ih ukine, to znači da je tada slab i da njegova vladavina gubi legitimitet.

Ako nije bilo očigledno, trebalo bi da bude sada: Kina ne može da pobedi. To je zato što se skoro tri godine pandemija koristi kao sveobuhvatna propagandna kampanja i kampanja javnog mnjenja da se zemlja ukalja tamo gde je to moguće, i ne završava se tek tako.

Pratite Portal Dnevni Puls na TelegramuFejsbuku, Tviteru i Gab-u!

Dnevni Puls/RT