Bog Ra - Gospodar života i svetlosti starog Egipta

Postojao je veliki broj egipatskih bogova, koji su kroz svoje postojanje bili više ili manje poštovani.

Od svih božanstava starog Egipta, jedno je uvek bilo među najvažnijim i najsvetijim za Egipćane, a to je bog Ra.

Primarno smatran Bogom Sunca, Ra je poštovan od strane svih klasa u staroegipatskom društvu – od njegovih najranijih početaka.

Egipatski bog Ra i fantastično putovanje Sunca

Ovo moćno božanstvo je prisutno u drevnoj egipatskoj religiji od svog najranijeg porekla. Naučnici se slažu da je u vreme pete egipatske dinastije – oko 25. i 24. veka pre nove ere – Ra zauzimao jednu od najviših pozicija u božanstvu.

Na mnogo načina, Ra je viđen kao personifikacija Sunca u zenitu, ili podnevnog Sunca. I, kao što znamo, mnoge drevne civilizacije su zavisile od Sunca. To može doneti ili život i prosperitet ili sušu i smrt. Stoga uopšte nije iznenađujuće što su mnoge kulture obožavale Sunce u ovom ili onom obliku. Za stare Egipćane, Sunce je poprimilo oblik čoveka sa sokolovom glavom, na čijem vrhu je počivao sjajni sunčev disk.

Sokolova glava označava da je bog Ra delio neke karakteristike sa isto tako starim i poštovanim božanstvom – Horusom. Ovaj poslednji je takođe imao glavu sokola i bio je obožavan kao bog neba i kraljevstva, i smatran je egipatskim bogom čuvarom.

I Ra i Horus su bili božanstva spojena u jednog „super boga“, nazvanog Ra-Horahti, ili „Ra, koji je Horus dva horizonta“. U svakom slučaju, dva boga sa glavama sokola su se svakako mogla razlikovati i zauzimati podjednako važna mesta u panteonu.

Naravno, kao bog Sunca, jednog od najvažnijih objekata obožavanja u antičkom svetu, Ra je bio glavno božanstvo i zaslužan za brojna dostignuća.

Stari Egipćani su verovali da je Ra tvorac celog života na Zemlji, u svakom njegovom obliku. Od njegovog znoja i suza nastali su ljudi, koji su uvek bili po volji ovog moćnog boga. Drevne legende govore o Raovom gnevu – kada su se ljudi pobunili protiv njega, on je mnoge od njih ubio svojim vatrenim okom. Ovo je jasna referenca na razornu sunčevu toplotu koja bi donela suše i masovnu smrt. Zbog toga je Ra morao biti umilostivljen i obožavan.

Bog u solarnoj barki

Bez Sunca nema života. Bez njegove svetlosti, postoji samo ništavilo i tama. Stari Egipćani su to znali i znali su da je Sunce jedan od najvažnijih aspekata njihovog kolektivnog blagostanja.

I Ra je bio taj koji je svakog dana donosio Sunce na nebo. Egipćani su verovali da je Ra plovio nebom u „solarnoj barki“, na kojoj je nosio Sunce, osvetljavajući tako dan i obnavljajući život. Naravno, postepeno se udaljavao, i tonuo ispod zapadnih horizonata, dok ga je putovanje navelo da prođe kroz podzemni svet. Ovo je, naravno, noć.

Tokom prelaska podzemnog sveta, Ra bi poprimio drugačiji oblik, ovog puta imao je glavu ovna. Dok je prelazio regione podzemnog sveta, napao bi ga njegov veliki neprijatelj, zmija Apofis, koja je pokušala da spreči prolazak Solarne Barke. I svake noći, Ra bi trijumfovao, izranjajući još jednom ujutru da zaplovi preko neba.

Ponekad, tokom mnogih vekova, značaj boga Ra retko je opadao. Najzloglasnije ga je zasenila vladavina faraona Ehnatona, koji je pokušao radikalnu promenu u staroegipatskoj religiji. Ovaj vladar je prešao na gotovo monoteističku religiju, obožavajući Sunce u drugom obliku – Atona, blagotvorne sunčeve topline. Narod je bio zgrožen, a Ehnatonov režim je bio osuđen na propast. Čim se njegova vladavina završila, stara religija je vraćena, a sokoglavi Ra je ponovo preuzeo svoju pravu i najvažniju ulogu.

Pročitajte još:

Bog sa mesta stubova

Suvišno je i reći da je Ra imao mnogo regionalnih kultnih centara i sledbenika, a mnogi hramovi su mu bili posvećeni. Ali najvažniji kultni centar Ra bio je drevni grad Iunu („Stubovi“), kasnije poznat kao Heliopolis, Grad Sunca. Grad je bio toliko posvećen ovom bogu, da su ga kolokvijalno zvali „Kuća Ra“. Sunčevi hramovi, piramide i obelisci podignuti su u čast Ra, finansirani od strane moćnih faraona koji su viđeni kao manifestacije božanstva na Zemlji. Grobnice su bile ukrašene složenim tekstovima posvećenim bogu, posebno na njegovom putovanju kroz podzemni svet, kada je prenosio i duše mrtvih.

Ovaj, kao i mnogi drugi egipatski bogovi, Raova konačna sudbina je bila zapečaćena. Sa usponom Rimskog carstva i prelaskom sveta u potpuno novu eru, drevni bogovi su bili predodređeni da nestanu. U vreme kada je hrišćanstvo počelo da se širi svetom, Ra je bio u velikoj meri zaboravljen, njegovi obožavaoci potčinjeni, mrtvi i zaboravljeni. Ali relikvije, freske i tekstovi, ostavljeni su potomcima kao trajna uspomena na boga Sunca.

Pratite Portal Dnevni Puls na TelegramuFejsbuku, Tviteru, Gab-u i Viberu!

Dnevni Puls/Ancient Origins