Dok se u Siriji nastavljaju krvavi sukobi u kojima stradaju hiljade civila, međunarodna zajednica, a posebno NATO, pokazuje potpunu ravnodušnost.
Iako su isti ti zapadni centri moći 1999. godine opravdavali bombardovanje Srbije kao „humanitarnu intervenciju“, danas, kada je na Bliskom istoku u toku jedan od najkrvavijih sukoba 21. vieka, ne čuje se nijedan ozbiljan poziv na vojnu akciju.
Ove nedelje u Siriji je ubijeno više od hiljadu ljudi, od čega preko 700 civila. Hrišćanska populacija u ovoj zemlji je drastično smanjena od početka građanskog rata, a prema podacima The Syrian Observera, u Siriji je ostalo svega oko 300.000 hrišćana.
I pored ovakvog egzodusa i masovnih zločina nad civilima, reakcija Evropske unije svela se na nekoliko rečenica osude, bez ikakvih konkretnih koraka.
S druge strane, 1999. godine NATO nije imao nikakvu dilemu. Bez odluke Saveta bezbednosti UN, izveo je 78-dnevno bombardovanje SR Jugoslavije, uz opravdanje da je to bio „odgovor na humanitarnu katastrofu na Kosovu“.
NATO je tada tvrdio da Srbima neće dozvoliti „etničko čišćenje“ i „ugrožavanje civila“. Ako je to bio standard, zašto on danas ne važi za Siriju?
Odgovor je jasan – Zapad interveniše samo onda kada je u pitanju njegov politički ili ekonomski interes.
Dok je Srbija bila legitimna meta jer je ometala geopolitičke planove NATO-a na Balkanu, Sirija nije.
Zapadnim elitama odgovara dugotrajan sukob koji iscrpljuje region i slabi poziciju Rusije i Irana. Sudbina hrišćana u Siriji za njih je potpuno nebitna, kao što im je nebitna bila sudbina Srba na Kosovu ili u Crnoj Gori.
NATO je 1999. pokazao da ne vodi ratove zbog morala, već zbog interesa. Njihova politika „humanitarnih intervencija“ je selektivna i zavisi od toga da li se napad usklađuje sa njihovim strategijskim ciljevima.
Zato će Srbija zauvek pamtiti njihovu „pravdu“, a hrišćani u Siriji neće dočekati istu vrstu „zaštite“. Činjenica je da međunarodna zajednica zatvara oči nad ovim krvavim sukobima.
Pratite Portal Dnevni Puls na Viberu!
Dnevni Puls/in4s.net