Piše: Spasoje Tomić
Ove godine će se navršiti 26 godina od Nato agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Agresija koja je simbol jedne bezumnosti, jedne bahatosti, simbol podrške onima koji su u civilizacijskom zaostatku za civilizovanim svetom.
Međutim postoji jedan mnogo važniji barem za nas Srbe simbol, simbol nevinog stradanja, simbol patnje i mučeništva srpskog naroda. Imamo Daru iz Jasenovca, ali nikako i nikada ne smemo zaboraviti Milicu iz Batajnice.
Ne smemo zaboraviti njene tople oči, ne smemo zaboraviti nevini dečiji osmeh, ne smemo zaboraviti njene male šake oblivene krvlju, ne smemo zaboraviti našu malu srpsku crvenkapu kojoj je detinjstvo prekinuo vuk sa čeličnim čeljustima koji je bacao kasetne bombe po našoj voljenoj otadžbini.
Ne smemo zaboraviti da je otac Žarko ostao bez ćerke mezimice, da je majka Dušica ostala bez pomoći u starosti, da brat Aleksa nikada neće zapevati i zaigrati na sestrinoj svadbi, ne smemo zaboraviti da Milica nikada neće naučiti slova i krenuti u školu!
Ali ono što treba da znamo jeste da se naša mučenica usrdno moli za nas na nebu, u carstvu nebeskom kod prestola Božijeg.
Hvala ti Milice, jer znam da se moliš za raspeto Kosovo, znam da si se molila dok smo se borili za naše svetinje.
Znam da ćeš uvek pred Bogom moliti da se naš narod još više oboži, umnoži i složi. A složite se moramo, obožiti se moramo, umnožiti se moramo, jer nas na to obavezuje mučeničkom srpskom krvlju okupano Kosovo, mučeničkom krvlju svih onih koji su zbog Kosova položili svoje živote među kojima su i ti anđele Božiji.
Uvek pišem ranije o tebi, ti si na današnji dan bila živa!
Ma šta ja pričam, ti si i dalje živa, živa u našim srcima u našoj duši i u našem sećanju.
Neka nas ne bude kao naroda ako te zaboravimo, ako zaboravimo bilo koju nevinu žrtvu pomahnitalog osvajača koji je sejao smrt na teritoriji jednog brojem malog ali duhom, tradicijom i kulturom velikog naroda!
Počivaj u carstvu nebeskom!
Pratite Portal Dnevni Puls na Viberu!
Dnevni Puls/portal083.me