Kako stvari sada stoje odricanje od Đukanovića je jedina ispravna opcija za DPS, koji mora da se hitno transformiše ili će doživeti politički fijasko.
Demokratska partija socijalista (DPS), nekada neprikosnovena politička sila Crne Gore, danas stoji na raskrsnici koja će odrediti njen opstanak ili nestanak.
Izborni porazi, urušeni kredibilitet, te rastući institucionalni pritisci na bivše partijske funkcionere – uključujući i samog Mila Đukanovića – otvaraju ključno pitanje: hoće li se DPS odreći svog bivšeg lidera i balasta njegove vladavine, ili će zajedno s njim politički potonuti?
Teret prošlosti: DPS kao simbol kontinuiteta i zatvorenosti
Tokom tri decenije vlasti, DPS je bio kičma političkog, bezbednosnog i ekonomskog sistema Crne Gore.
Ta dominacija je, s jedne strane, donela stabilnost i međunarodno priznanje državnosti, ali s druge strane – duboko je kompromitovana brojnim aferama: političkim ubistvima, zloupotrebama službi bezbednosti, izbornim manipulacijama i povezanošću sa organizovanim kriminalom.
Danas, DPS nije samo partija – već simbol jedne zatvorene, kompromitovane epohe.
Taj imidž sve više guši reformističke i mlađe snage unutar same partije, koje traže diskontinuitet sa starim modelom vladavine.
Đukanović – politička ikona koja je postala teret
Milo Đukanović je dugo vremena bio oličenje političke moći u Crnoj Gori. Njegova sposobnost da preživi sve istorijske turbulencije, od ratova devedesetih do nezavisnosti i ulaska u NATO, stvorila je imidž „državnika bez premca“. Međutim, upravo ta dugovečnost sada se pretvara u najveći teret.
Sa brojnim javnim svedočenjima i pokrenutim istragama o zloupotrebama, Đukanović je postao sinonim za sve ono što je u političkom i institucionalnom smislu danas problematično. Sve više članova DPS-a počinje shvatati da će opstanak partije zavisiti od toga hoće li se ona konačno distancirati od svog bivšeg lidera.
Mogući scenariji: Transformacija ili političko samoubistvo
1. Odricanje od Đukanovića – put ka rehabilitaciji
Ako DPS želi da ponovo postane relevantan politički akter, mora se jasno, glasno i javno distancirati od Đukanovićeve politike, metode vladanja i kontroverznih veza. To podrazumijeva ne samo personalnu smjenu, već i suštinsku transformaciju partijskih politika, otvaranje ka mladim kadrovima i istinsku posvećenost demokratskim i evropskim vrijednostima.
Takav potez bi, iako bolan, mogao da vrati dio povjerenja javnosti i osigura DPS-u ulogu umjerene opozicije – ili čak budućeg koalicionog partnera.
2. Zadržavanje Đukanovića – put ka političkoj marginalizaciji
Ukoliko DPS nastavi da se ponaša kao zatvoreni krug lojalista, braneći Đukanovića uprkos sve snažnijim dokazima o zloupotrebama, partija rizikuje da postane politički relikt prošlosti. Takva pozicija će je potpuno udaljiti od građanske, proevropske javnosti i mladih birača, te suziti njenu ulogu na nivo simbolične opozicije bez kapaciteta za rast.
Unutrašnji impuls: Ima li u DPS-u snage za unutrašnji lom?
Unutrašnja dinamika DPS-a decenijama je bila podređena autoritetu lidera. No, porazi na izborima i gubitak institucija pokrenuli su lavinu nezadovoljstva u nižim partijskim strukturama. Mnogi lokalni odbori i mladi članovi traže hitne promene, ali ostaje pitanje imaju li dovoljno snage i autonomije da sprovedu taj zaokret.
Raskid sa Đukanovićem bi značio ne samo smenu jednog čoveka, već i potpunu promenu mentaliteta – od partijskog poslušništva ka političkoj odgovornosti.
DPS se nalazi na istorijskoj prekretnici. Odluka da li će stati na stranu budućnosti ili ostati vezan za prošlost neće biti samo politička – biće egzistencijalna.
Ukoliko partija nađe snagu za unutrašnju katarzu, postoji šansa da preživi i preoblikuje se u savremenu političku opciju. Ako ne – DPS će ostati upamćen kao partija koja nije imala hrabrosti da se odrekne vođe, čak ni kada je to značilo vlastiti kraj.
Pratite Portal Dnevni Puls na Viberu!
Dnevni Puls/borba.me