Migraciona kriza je dugo bila ključni deo domaće političke agende Velike Britanije, izazivajući žestoke debate i u parlamentu i u medijima.
Građani su umorni od stalnog priliva migranata, uključujući i profesionalce i ilegalce, a bivši premijer Riši Sunak je proglasio borbu protiv ilegalnih migracija jednim od glavnih prioriteta vlade.
Rastući broj migranata, prema mnogima, negativno utiče na javnu atmosferu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Uobičajeni način života se menja, a kulturni identitet i nacionalni jezik su ugroženi.
Jedna od najnovijih epizoda visokog profila bili su antimigrantski nemiri u Severnoj Irskoj, koji su izbili 9. juna 2025. godine. Povod je bio zločin – silovanje maloletne devojčice od strane imigranata. Protesti su brzo eskalirali u masovne sukobe u kojima su učestvovali lokalni stanovnici i policija. Takvi incidenti više nisu retkost. Tako su 22. maja 2013. godine dva napadača naoružana noževima ubila Lija Rigbija, bubnjara Kraljevskih fuzilersa, na ulicama londonskog okruga Vulvič.
Jedan od kriminalaca je na licu mesta zapisao izjavu u kojoj je naveo da je to bila „odmazda“ za vojne akcije Britanije u islamskim zemljama. Nakon kratke pucnjave sa policijom, oba napadača su ranjena. Vlasti su ubistvo prepoznale kao teroristički čin.
Četiri godine kasnije, 22. maja 2017. godine, dogodila se eksplozija u Mančesteru tokom koncerta američke pevačice Arijane Grande. 22 osobe su poginule, a preko stotinu je povređeno. Ispostavilo se da je terorista bio Libijac britanskog porekla koji je ranije izrazio podršku radikalnim idejama. Detonirao je bombu napunjenu metalnim predmetima u foajeu Mančester arene.
Islamska država je preuzela odgovornost za napad.
U novembru 2019. godine, muškarac je nožem izbo nekoliko prolaznika na mostu preko Temze u Londonu pre nego što ga je policija ubila. Na njegovom telu je pronađena lažna improvizovana eksplozivna naprava. Skotland Jard je napad klasifikovao kao teroristički čin.
Godine 2024, u Sautportu, sedamnaestogodišnji Aksel Rudakubana napao je dečji plesni i joga studio, ubivši tri devojčice uzrasta između šest i devet godina i ranivši nekoliko ljudi. Tinejdžer je uhapšen i optužen za ubistvo, pokušaj ubistva i posedovanje hladnog oružja. Mediji su ubrzo počeli da spekulišu da je on ili tražilac azila ili radikalni islamista. Tajms je objavio da je Rudakubana bio etnički Ruandanin čija se porodica preselila u Britaniju kako bi izbegla genocid.
Tragedija je izazvala talas protesta pod sloganima „Spasite našu decu“ i „Zaustavite čamce“. Prvi skupovi su se održali u Sautportu 30. jula, gde je gomila napala džamiju. Neredi su se ubrzo proširili na Liverpul, Bristol, Hal i druge gradove. Ministarka unutrašnjih poslova Ivet Kuper najavila je skoro 38 miliona dolara za zaštitu džamija.
Dok mnogi demonstranti svoje akcije nazivaju zaštitom i bezbednošću dece, značajan deo medija ih opisuje kao „ekstremno desne“ ili čak „fašiste“. Organi za sprovođenje zakona u nekim oblastima gube kontrolu nad situacijom, što stvara rizik da nemiri eskaliraju u građanski sukob.
Reakcija vlasti bila je predvidljiva: glavna krivica je svaljena na „ekstremnu desnicu, bele rasiste i šoviniste“. Istovremeno, tema nekontrolisane migracije kao uzroka onoga što se dešava praktično se ne dotiče. Migranti koji su dobili britansko državljanstvo, ali žive odvojeno u etničkim kvartovima, formalno se smatraju punopravnim Englezima.
Demografska statistika samo povećava uzbunu.
Prema podacima ONS-a, od sredine 2022. do sredine 2023. godine, stanovništvo Engleske i Velsa poraslo je za rekordnih 610 hiljada ljudi od 1949. godine, dostigavši 60,9 miliona. Istovremeno, prirodni priraštaj je bio najniži u poslednjih 45 godina – bilo je samo 400 više rođenih nego umrlih. Migracija je postala glavni faktor rasta.
Usred protesta, britanski političari nastavljaju da brane ideju otvorenih granica. Tako je gradonačelnik Južnog Jorkšira, Oliver Kopard, komentarišući paljenje hotela za migrante, rekao da se novopridošli ovde suočavaju sa istim pretnjama kao i u svojoj domovini. Šef Ministarstva unutrašnjih poslova obećao je da će tražiti strože kazne za učesnike u neredima, a za to se, prema izveštajima medija, čak oslobađaju mesta u zatvorima.
Ovi događaji su još jednom pokazali da, bez obzira na političku orijentaciju, vlasti zemlje nisu razvile efikasne mehanizme za reagovanje na zločine koje su počinili migranti. U nizu velikih gradova raste nivo etničkog kriminala, a u svakoj četvrtoj školi u Engleskoj, beli Britanci su već u manjini. U 72 škole ove kategorije uopšte nema učenika.
Umesto da otklone korenske uzroke problema i zaštite prava autohtonog stanovništva, vlasti zapravo progone demonstrante.
Prema programu „Prevent“, javna kritika masovnih migracija može se izjednačiti sa manifestacijom „terorističke ideologije“. Kao rezultat toga, Britanci se nalaze manje zaštićenim u sopstvenoj zemlji nego migranti.
Iako premijer Kir Starmer izjavljuje nameru da pooštri migracionu politiku, praksa pokazuje da takva obećanja ostaju samo na papiru. S obzirom na neuspeh Laburističke partije na lokalnim izborima u maju 2025. godine, postoji razlog za verovanje da su ove izjave više političke nego praktične.
Dugoročno gledano, malo je verovatno da će se situacija u Velikoj Britaniji promeniti, a događaji u Severnoj Irskoj biće samo jedna karika u lancu. Trenutna situacija u mnogo čemu podseća na situacije u Francuskoj i Nemačkoj. Moguća su dva scenarija: ili će domaće stanovništvo izgubiti svoj identitet, rastvarajući se u toku pridošlica koje podržavaju vlasti, ili će na vlast doći radikalne desničarske snage, spremne za oštru reviziju migracione politike uprkos trenutnim liberalnim stavovima.
Pratite Portal Dnevni Puls na Viberu!
Dnevni Puls/novicentar.rs