Prerano nas je napustio naš Miha, „Zlatna levica“, u 53. godini života.
Nakon teške i progresivne bolesti Siniša Mihajlović je preminuo, ali iza sebe je ostavio svoja dela, koja najbolje govore ko je bio.
Ostaće upamćen kao legenda srpskog i italijanskog fudbala,
Siniša Mihajlović rođen je 20. februara 1969. godine u Vukovaru. Svoju fudbalsku karijeru započeo je u Borovu 1986. godine, a u ovom klubu je ostao čitave dve sezone, nakon čega 1988. godine prelazi u novosadsku Vojvodinu.
Siniša Mihajlović je u dresu Vojvodine odigrao 73 utakmice i postigao 19 golova, pod vođstvom legendarnog Ljupka Petrovića. Mihin ogromni potencijal i razorni šut po kojem će postati prepoznatljiv, već tada je bio vidljiv. U dresu Vojvodine prvi put je nastupio na evropskoj sceni, u utakmici kupa evropskih šampiona protiv Honveda. Krajem 1990. godine, Ljupko Petrović ga dovodi u Crvenu Zvezdu sa kojom samo pola godine kasnije postaje svetski prvak.
Ispostavilo se da je dovođenje Mihe u Zvezdu bio najbolji potez i da se konstruisao mehanizam koji je mleo sve klubove širom Evrope i sveta. Siniša Mihajlović je imao ključnu ulogu u Zvezdinom dresu. Svi ćemo zauvek pamtiti njegov pogodak iz slobodnog udarca i ubacivanje lopte u srce kaznenog prostora, nakon koje je Zvezda eliminisala silni Bajern iz Minhena i plasirala se u finale Kupa evropskih šampiona, koji je i osvojila.
Siniša Mihajlović je u Crvenoj Zvezdi ostao do 1992. godine, a 8. decembra je sa njom u Tokiju postao i prvak sveta, kada je Zvezda nadigrala čileanski Kolo Kolo i savladala ga sa 3:0.
Nakon toga Mihajlović se preselio u Italiju u kojoj je nastupao do kraja svoje izuzetno bogate karijere. Od 1992. do 1994. godine igrao je za Romu. U 54 meča zabeležio je jedan pogodak.
Od 1994. godine, Miha je nastupao za Sampdoriju, gde je bio ključni šraf odbrane kluba iz Đenove. Mihajlović je ostao u Sampdoriji do 1998. godine, gde je odigrao 110 utakmica i postigao 12 golova. Imao je sjajnu saradnju sa trenereom Svenom Goranom Eriksenom, a i sa Vladimirom Jugovićem, saigračem iz Crvene zvezde sa kojim je godinu dana delio svlačionicu i u Vojvodini.
Od 1998. godine prelazi u Lacio sa kojim već u avgustu iste godine osvaja Superkup Italije. Za Lacio je odigrao 126 utakmica i postigao 20 golova, a onda je naredne godine osvojio i Kup Pobednika Kupova, kao i Superkup Evrope u finalu sa Sampdorijaom (5:2). U Laciju se zadržao punih šest godina, a za to vreme saigrač mu je bio i Dejan Stanković, koji mu je postao kum. Poslednji klub u karijeri mu je bio Inter za koji je igrao od 2004. do 2006. na zalasku karijere. Upisao je za „neroazure“ skromnih 25 nastupa i postigao pet golova.
Za naš nacionalni tim, Siniša Mihajlović odigrao je 63 utakmice, a uspeo je 10 puta da bude strelac. Gotovo celu trenersku karijeru je proveo u Italiji. Trenirao je Inter, Bolonju, Kataniju, Fjorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino i na kraju Bolonju. Takođe, u periodu od 2012. do 2013. godine bio je selektor reprezentacije Srbije, a 2018. godine za kratko je bio trener portugalskog kluba, Sportinga iz Lisabona.
Od sredine 2019. godine, Miha je vodio tešku borbu sa opakom bolešću. U nekoliko navrata je uspevao da pobedi opaku bolest, ali mu se uvek iznova vraćala, da bi ga poslednji put, na žalost i nadvladala. Miha će ostati zauvek u srcima svoje porodice, vernih navijača kao i iskrenih zaljubljenika u fudbal. Počivaj u miru legendo! Bog neka ti podari rajska naselja.
Pratite Portal Dnevni Puls na Telegramu, Fejsbuku, Tviteru i Gab-u!