Rumijska crkva Svete Trojice ove godine beleži dvadeset godina od njene obnove, a povodom Liturgije koja je služena 16. februara, od Demokratske partije socijalista, a preko portala Aktuelno, stigla je „čestitka“.
Očito osokoljena izvesnim uspesima u sabotaži funkcionisanja crnogorske zakonodavne vlasti i srpskom neslogom u Budvi, naposredno nakon formiranja Anketnog odbora radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanju državnih organa i drugih subjekata u slučajevima politički motivisanih ubistava koja su se dogodila od uvođenja višestranačja do danas i napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca i pred svoj Deseti kongres, Demokratska partija socijalista iz skladišta sredstava za sejanje mržnje u crnogorskom narodu radi skretanja pažnje javnosti sa svojih kriminalnih dela, izvadila je u tu svrhu mnogo puta korišćenu Rumijsku crkvu.
Ovoga puta na portalu Aktuelno, u tekstu potpisanom U.P.A., ponovo vrte laž da je Rumijska crkva narušila znameniti barski međuverski suživot: Prije postavljanja “kontejnera mržnje“ na vrh Rumije, postojala je viševjekovna tradicija prema kojoj su vjernici svih konfesija jednom godišnje iznosili krst na vrh planine. Taj običaj je prekinut 2005. godine kada je helikopterom vojske bivše JNA na vrh Rumije postavljena metalna konstrukcija i sada tu mogu da se održavaju samo „liturgije“ predvođene svetosavskim popovima. To što takozvana SPC najavljuje da će održati ritual „krvi i tla“, kodnog naziva liturgija u ovom objektu, nije ništa drugo nego još jedan u nizu provokacija ove paramilitarne organizacije…
„Crkva Svete Trojice na Rumiji“ je limeni kontejner, koji je 2005. godine desantnom akcijom vojnog helikoptera postavljen na vrh Rumije u cilju podizanja tenzija i evantualnog izazivanja vjerski motivisanih sukoba.
To što takozvana SPC najavljuje da će održati ritual „krvi i tla“, kodnog naziva liturgija u kontejneru razdora i mržnje, nije ništa drugo nego još jedan u nizu provokacija ove paramilitarne organizacije…Kontejner zla i mržnje postavljen u antihrišćanskoj akciji razdora, i dalje stoji na vrhu planine – nekadašnjeg simbola vjerskog sklada u državi koja je odavno kapitulirala pod teretom siledžijstva jedne zilotske sekte, koja sada tu poziva na liturgije…
Na kraju, citirali su zaključak Elaborata „Kult Svetog Vladimira“ kojeg je sačinila Uprava za zaštitu kulturnih dobara: „metalna crkva na Rumiji devastira Kult Svetog Vladimira i obesmišljava običaj iznošenja Vladimirovog krsta na vrh planine, u kojem učestvuju pripadnici tri vjere – pravoslavne, katoličke i islamske“.
Još 1. septembra 2017. godine, po žalbi predsjednika Pravnog savjeta Mitropolije protojereja-stavrofora Velibora DŽomića, Ministarstvo kulture poništilo je Rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara o utvrđivanju statusa kulturnog dobra od nacionalnog značaja „Kulta Svetog Vladimira“, zbog pravnih propusta u njegovom donošenju. Mitropolija Crnogorsko-primorska bila je izuzeta iz ovog procesa.
U novom upravnom postupku, zatražio sam od Uprave za zaštiti Kulturnih dobara status „zainteresovanog lica“, temeljeći svoj zahtjev na činjenici da sam jedan od obnovitelja Trojčindanske rumijske litije koja je srce kulta o Svetom Jovanu Vladimiru u Crnoj Gori.
Bezmalo, sve vrijeme otkad sam sveštenik, od 2008. godine, ja je zajedno sa nekim od članova porodice Andrović, čuvara krsta Svetog Jovana Vladimira, i predvodim.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara u oktobru 2017. godine osporila mi je pravo da učestvujem u novom postupku, ali je Ministarstvo kulture nakon dva mjeseca poništilo njeno rješenje i naložilo joj da, u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, donese novi akt kojim će mi biti priznato pravo da, u statusu „zainteresovanog lica“, učestvujem u izradi novog (ili ispravljenog) elaborata o „Kultu Svetog Vladimira“.
Odmah sam Upravi dostavio primjedbe na Elaborat o „Kultu Jovana Vladimira“, na osnovu kojeg je Skupština Crne Gore u maju 2014. godine utvrdila ovom kultu status nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja, kojima sam ukazao na činjenične netačnosti, pogrešne zaključke iz njih izvedene, pa i brutalne laži kao što je ova koja je citirana u tekstu portala Analitika, kojom se tvrdi da je obnovljena crkva Svete Trojice na Rumiji „devastirala kult Svetog Vladimira“.
Od tada o ovom nematerijalnog kulturnom dobru, kojem je taj status dodijeljen kao prvom takvom u Crnoj Gori, što je kao i izrada Elaborata bilo pompezno ispraćeno u crnogorskim režimskim medijima, ni u Upravi ni u Ministarstvu nit’ se zbori nit’ romori.
Nematerijalno kulturno dobro od nacionalnog značaja „Kult Svetog Vladimira“ od 2017. godine nije pod zaštitom Države. To je cijena falsifikata kojeg je 2014. godine, u formi Elaborata o „Kultu Jovana Vladimira“, sačinila Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Ovaj falsifikat sačinjen je za račun dnevnopolitičkih interesa Demokratske partije socijalista i u funkciji njenog obračuna sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. Urađen je upravo zbog „zaštitne mjere“ navedene u Elaboratu: „U cilju zaštite Kulta Svetog Vladimira preporučuje se uklanjanje, izmještanje crkve“.
Istina je sasvim suprotno ovim lažima: Rumijska crkva je zavjetna crkva. Upravo da bi ona bila obnovljena, narod podrumijskog kraja stotinama godina iznosio je u Trojčindanskoj litiji kamenje na vrh Rumije. To su činili kako pravoslavci, tako i muslimani i rimokatolici.
Trojčindanska rumijska litija je pravoslavni obred i ima i formu i suštinu pravoslavne litije bilo gdje u svijetu. I, kao bilo gdje u svijetu, otkad je krenula, prije podosta vjekova, pa do danas, predvodi je pravoslavni sveštenik. Osobena je po činjenici da je na njenom čelu krst Svetog Jovana Vladimira, onaj krst na kojem je on pogubljen u Prespi 1016. godine. Krst Svetog Jovana Vladimira, otkad je, krajem 16. vijeka, u Veneciji okovan u srebro ima oblik – litijskog krsta.
U Rumijskoj litiji, pravoslanom obredu, na vrh Rumije išli su i rimokatolici i muslimani. Oni su to radili iz poštovanja prema svojim pravoslavnim precima i čuvajući njihov zavjet, preuzevši njihov zavjet na sebe. Prestali su da idu ne zbog toga što se Rumijska crkva obnovila, jer upravo da bi bila obnovljena iznosili su kamenje na vrh Rumije, nego zato što su im pedesetih godina prošlog vijeka to zabranile komunističke vlasti.
Komunističke vlasti zabranile su Trojčindansku rumijsku litiju; zabranile su da u njoj na vrh Rumije izlaze i pravoslavci, i muslimani i rimokatolici.
Demokratska partija socijalista evo dvadest godina zdušno se angažovala u zaštiti kulta Svetog Jovana Vladimira, svetitelja kojeg oni zovu „Sveti Vladimir“, nikada, ama baš nikada, ne pomenuvši da su ovaj kult na nagrublji mogući način devastirali komunisti, upravo oni čiji su oni nasljednici, čiji su i ideološki, i duhovni, i administrativni sukcesori. NJihova „briga“ o kultu Svetog Jovana Vladimira u stvari je demonska mržnja prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Laž je i da u Trojčindanskoj rumijskoj litiji koju su osamdesetih godina obnovili barski paroh protojerej-stavrofor Bogić Femić i mitropolit Amfilohije ne idu muslimani i rimokatolici, kao što je i laž i da njihovo ranije učešće u ovoj litiji bilo „med i mlijeko“. „Glas Crnogorca“ osamdesetih godina 19. vijeka svjedoči da je i tada bilo problema u učešću muslimana u Trojčindanskoj rumijskoj litiji. „Njeko ih muti“, pisao je tada „Glas Crnogorca“. Mutili su ih i tada i mute ih sada mutivode, tada njihove vjerske starješine i sada Demokratska partija socijalista.
Ipak će, i pored njihovih ljudi instaliranih u pravosuđe i bezbjednosne službe koji ih kojekakvim juristidikstičkim sabotažama štite, doći vrijeme da današnje mutivode odgovaraju za zločine koje su počinili, od ubistava i prebijanja ljudi zbog kojih je i formiran Ankentni odbor, preko trgovine drogom i drugog kriminala, pa sve do indukovane mržnje u crnogorskom narodu koju i dalje pospješuju, neprestano skidajući krastu sa te duboke rane koju su iskopali zloupotrebom „identitetskih pitanja“, lažima o Srpskoj pravoslavnoj crkvi pa, evo, i o Rumijskoj crkvi, ne dopuštajući da je vrijeme zacijeli.
Arhivi bezbjednosnih službi moraće biti otvoreni i u Crnoj Gori, posljednjem ostatku Staljinovog brka, i tada će i onima koji ih sada podržavaju a nijesu uključeni i njihov kriminal, premda kusaju njegove plodove, biti jasno što su ovi zločinci radili i što i dalje rade.
Aktuelno je duhovni, ali i organizacioni nasljednik čuvenog fantomskog portala Udar koji je osnovan uoči parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine i ugašen na dan izbora, koji je sve vrijeme radio na divlje, neprijavljen nadležnom državnom organu. Agencija za nacionalnu bezbjednost je za račun Demokratske partije socijalista, iste ove koja se sada prnjaca po Crnoj Gori i koja ponovo spopada Rumijsku crkvu, čiji je stožer sve vrijeme Milo Đukanović, na Udaru imputirao svojim političkim protivnicima, njima preko dvjesta, da su saradnici srbijanske bezbjednosne službe BIA.
Zbog toga jedan broj žrtava Udara vodi sudski postupak protiv Države koja ih nije zaštitila od ovog medijskog razbojništva. I to je jedan od predmeta u sudskom postupku koji se vodi protiv bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Peruničića i njegovog saradnika-operativca Srđana Pavićevića. Aktuelno je novi Udar, njegov neformalni medijski sukcesor. Da na portalu Aktuelno sa ovoliko uvreda i laži pišu o nekoj džamiji i o muslimanima, odavno bi popili bombu ili nešto slično. I Tužilaštvo na takvo njihovo pisanje ne bi bilo nijemo kao što je kada je predmet njihovih uvreda i laži Srpska pravoslavna crkva.
Pratite Portal Dnevni Puls na Viberu!
Dnevni Puls/borba.me