Gordana Zec, devojčica čiju su sestru, majku i oca 1991. godine u Zagrebu ubili pripadnici hrvatskog MUP-a, samo zato što joj je otac bio Srbin, otkrila je u intervju za BBC na srpskom detalje te kobne večeri.
Rekla je da su tog 7. decembra 1991. očekivali goste na večeri, koji se nisu pojavili.
Troje dece i otac otišli su na spavanje, a majka je ostala u kuhinji, u prizemlju.
Malena Gordana je slušala emisiju na radiju, ležeći u krevetu, a vrata njene sobe su uvek bila otvorena, jer je bila najmlađa.
– Malo poslije 11 sati nego je pozvonio. Bila sam budna i osluškivala sam. Čula sam galamu. Onda sam ustala, stala na vrata i tada sam poslednji put videla sestru Aleksandru koja je stajala na vratima svoje sobe, pogledala me i samo otrčala niz stepenice – rekla je Gordana Zec, koja je tada imala samo sedam godina.
Otac je ustao iz kreveta, jer su dvojica ili trojica muškaraca u uniformama došli po njega.
– Tu su se s njim naguravali, otac je navukao neki džemper, majka je tad poprilično plakala i tu su ga izveli, bos je bio – kazala je Gordana, koja je tada otrčala dolje.
– Ocu su vikali da izlazi napolje, da je „Srbin i četnik“, majka je krenula za njim, ali su je vratili u kuću. Znam da sam je tu zagrlila da ne ide. Međutim, mama me je tad odgurnula i rekla da će doći brzo – rekla je Gordana, dodajući:
– Meni je ovo jako bolno – izustila je Zec.
„Dotrčala sam do tijela oca i nisam stala, samo sam prošla, uplašila sam se zbog mnogo krvi“
U dvorištu je 19-godišnji Siniša Rimac, kako je kasnije priznao, dva puta pucao u Mihajla Zeca (38).
Gordana je rekla da je u pidžami i bosa istrčala napolje.
Gledala je kako hrvatski zlotvori odlaze bijelim kombijem, ali nije znala da su unutra i njena majka i sestra.
– Ja sam dotrčala do tijela oca i nisam stala, samo sam prošla, uplašila sam se zbog mnogo krvi i krenula sam u kuću kod komšije. Znam da mi je deda Božo, tako smo ga zvali, otvorio i da sam mu rekla da su mi ubili tatu, a da je brat Dušan (10) i dalje u kući. On je odmah pošao po njega – navela je Gordana Zec.
Komšija je pokrio Mihajlovo telo, doveo Dušana, i kod njega su sačekali policiju i hitnu pomoć.
– Znam da je ujutro, kad sam se probudila, moja strina došla po nas, i u nekoliko kuća smo išli da tražimo Aleksandru – seća se Gordana.
„Čovjek kako je stariji misli da će biti lakše, a ono je teže“
Međutim, Mariju (36) i Aleksandru Zec (12), koja je još bila u pidžami, hrvatski monstrumi su odvele na zagrebačko Sljeme, gdje su ih u blizini planinarskog doma Adolfovac vezali, ubili i zakopali na smetlištu.
– Čovjek kako je stariji misli da će biti lakše, a ono je, čini mi se, teže – kazala je Gordana.
Prisetila se i zlokobne atmosfere u Zagrebu u tom vremenu.
– Bilo je telefonskih poziva i spuštanja slušalice, pa kombi ispred kuće, pa ga nema. Sjećam se i majčine brige i oca koji je bio jako zabrinut – rekla je Zec.
Baka Bosa ostala siroče, ustaše joj ubile roditelje u Jasenovcu
Sredinom 1992. Gordana i Dušan Zec su napustili Zagreb, živjeli su s bakom na selu, a zatim se doselili u Banjaluku, dok je rat oko njih buktao.
Baka Bosa ostala je siroče kada su joj roditelji srpske nacionalnosti ubijeni u ustaškom logoru Jasenovcu tokom Drugog svetskog rata.
– Međutim, to je nije spriječilo da podrži ljubav sina prema Hrvatici i Zagrebu – rekla je Gordana, koja je u Banjaluci završila Ekonomski fakultet i zaposlila se.
„Ćerka me podsjeća na sestru, tako je plava i krhka“
Ni ona ni brat nisu mnogo puta otvarali bolnu temu stradanja njihove porodice.
– Napravila sam zid oko sebe, ne dajući ljudima da ga probijaju – navela je Zec.
Gordana danas radi u Poreskoj upravi u Banjaluci, udata je i ima tri ćerke, a srednja je najviše podsjeća na sestru:
– Tako je plava i krhka – rekla je Gordana.
Tuđman odlikovao ubicu, Mesić mu smanjio kaznu
Dvije nedjelje poslije ubistva, slučaj porodice Zec se pojavio u medijima, a ubrzo je pokrenuta i istraga.
Privedeni su osumnjičeni, koji su tokom ispitivanja priznali odgovornost, ali to nije korišćeno kao dokazni materijal na sudu.
Munib Suljić, Siniša Rimac, Nebojša Hodak, Igor Mikola i Snježana Živanović, pripadnici rezervne jedinice MUP-a Hrvatske, smatraju se odgovornima za ubistvo porodice Zec.
Za ratne zločine nad srpskim civilima, između ostalih i za ovaj, po komandnoj odgovornosti osuđen je tek 2016. godine Tomislav Merčep, komandant jedinice MUP-a poznate kao „merčepovci“.
Pročitajte još:
- Madalina se popela na sto – Lepotica bacila muškarce u trans (FOTO/VIDEO)
- Knežević – Spajić je obećao da će Crna Gora biti uzdržana povodom Rezolucije
- Nož u leđa – Crnogorska delegacija glasala da tzv.Kosovo postane član
Rimac je 1995. primio orden Nikole Šubića Zrinskog, visoko priznanje za hrabrost u ratu, od hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Nekoliko godina kasnije je osuđen za zločine u Pakračkoj poljani nad srpskim civilima na osam godina zatvora, ali ga je tadašnji hrvatski predsednik Stjepan Mesić pomilovao 2010. godine, skrativši mu kaznu za godinu dana.
Mesić je, inače, počasni građanin Podgorice, koji je to „priznanje“ steka u vrijeme vladavine DPS-a i njihovih satelita.
Spomen-ploča postavljena 2023. godine
Inače, 7. decembra 2023. je na Sljemenu otkrivena spomen-ploča posvećena porodici Zec na kojoj piše:
– Na ovom mjestu, u noći sa 7. na 8.12.1991. ubijene su dvanaestogodišnja Aleksandra Zec i njena majka Marija Zec. Iste večeri svjedočile su ubistvu oca i supruga Mihajla Zeca, na pragu njihove kuće na Trešnjevci. Aleksandra i Mihajlo Zec bili su naši sugrađani srpske nacionalnosti. Ubice Aleksandre, Mihajla i Marije Zec bili su pripadnici rezervne jedinice MUP-a. Uprkos priznanju zločina, njihovi izvršioci nikada nisu kažnjeni. Ne ponovilo se. Grad Zagreb i Srpsko narodno vijeće – stoji na spomen-ploči.
Pratite Portal Dnevni Puls na Fejsbuku i Viberu!
Dnevni Puls/borba.me