-
Čitavim predjelom, tačnije Debarskom kneževinom, Matskom kneževinom, Dukađinonskom kneževinom sa Dračkom oblašću vladao je srpski kralj Jovan Vladimir.
-
Taj predeo se zvao Trivalija (Tribalija).
-
Kasnije Trivalijom vlada kralj Vladislav, kao i gradom Dračem.
-
Kasnije ponovo vladaju srpski kraljevi i carevi. Za vrijeme cara Dušana vladao je njegov šurak Komnin i bio je vrhovni upravitelj kalifata Albanije.
-
Kneževine Lješ, Mat, Dukađinija, Debar, Arbanon i ostaju u sastavu Srbije do 1504 .godine i konačne propasti i pada pod osmansku vlast južne Srpske države Albanije
Mat je planinski predio kroz koji protiče istoimena rijeka, a nalazi se između Kroje (planinski greben) i Debra (rijeka Drim sa zapada i istoka), sa sjevera između planina i graniči se sa drugim srpskom kneževinom Dukađina tj. Mirditije, a sa juga su planine Martinovići i Ćafa Murićka. Taj predio je bio poznat pod imenom Imafija (gr. Imata, po Homeru Imata ke Migdonia). Debarska Malesija tada nije više ulazila u sastav Mata. U doba Jastrebova tu su bila 4 bajraka: Zogoljići, Oloman, Čeljsi i Božići.
U bajraku Zogoljića je bilo ovih 19 sela: Zogoljić (150 kuća — u tom selu je kula Mat, a sjeverozapadno od nje oblast Gorica a južno Gornja Gorica ), Šlej (40 kuća), Macokul (40 kuća), Drinjani (50 kuća), Lazija (100 kuća), Ljači (30 kuća), Rumuli (35 kuća), Mesuči (25 kuća), Burdžaet (50 kuća), Farec (20 kuća), Žaljišta-Dželišta-Delišta (20 kuća), Branica (20 kuća), Kastriote (10 kuća), Nanj (20 kuća), Vinjal (50 kuća), Murići (60 kuća), Selište (100 kuća), Lukinje (40 kuća), Kacinje (50 kuća). Ukupno oko 1000 kuća.
U bajraku Oloman su bila ova sela: Fuljčet (150 kuća), Kurdarej (100 kuća), Đur (100 kuća), Tuma (200), Turja (120). Ukupno 670 kuća. Olomani su potomci onih Alomana koji se pominju u grčkim spisima kao zapadni narodi -Srbi i koji su se ovdje naselili. Bili su najamnici u vojsci srpskog kralja Duklje Mihaila, poslatoj pod komandom njegovog zeta Longivardopulja ,kojeg je Konstantin Bodin zarobio u bici kod Prizrena 1072 .godine protiv Romeja. Nakon razbojničkih poduhvata najamnici su se razišli.
U bajraku Čeljsa su bila ova sela: Đur (100 kuća), Čelja (100 kuća), Seruja (80 kuća), Patejna (100 kuća), Fjuljčeti (50 kuća), Darsi (40 kuća), Burelja (50 kuća), Bazja (40 kuća), Pškas (100). Ukupno oko 570 kuća.
U bajraku Božić (a ne Bogšin, kao navodi Jastrebov u svojoj studiji) bila su sledećih 8 sela: Guri barf (50 kuća), Martinići (100 kuća), Šimraj (40 kuća), Bejan (20 kuća), Pazari (20 kuća), Čip (a ne Dsiper) (30 kuća), Kljosi (Kljuse) (200 kuća), Skender (200 kuća).
Guri barf je bila letnja rezidencija Skenderbegove žene tokom prvih godina bračnog života i dok je Turci još nisu zauzeli. Ispod planine na kojoj se u doba Jastrebova nalazila citadela, leži zapuštena i u ruševinama široka plodna dolina. Tu se navodno rodio Aleksandar Makedonski pored Pele na pola sata hoda odatle u selu Muzaće. Efendi (Gospodin) Vasa Banjo , u doba Jastrebova gubernator Libana, u vreme Berlinskog kongresa se tendenciozno trudio u korist Arbanasa i pisao je kako je Mat – Makedonija i da je u susjedstvu Mata mesto Pela.
Cilj Vase je bio da dokazaže da je Aleksandar Makedonski bio Albanac i rodio se u Matu, iako je poznato da se Aleksandar rodio u Peli 356. godine p.n.e., ruševine blizu Soluna.
I po Barletiju Mat je Makedonija jer se sreću izrazi Aemathia sev. Macedonia. Božidar Vuković je Podgoricu i Zetu smještao u maćedonske predele (Maća, Mat), a i mitropolit skenderijski Mardarije Uskoković (u doba Sv. Vasilija Ostroškog) se titulisao i sa makedonskim imenom. Skenderija je turcizovano Aleksandrija, kao i Skadar od Aleksandar.
Nesporan je jak uticaj Aleksandar Makedonskog kako u svijetu tako i na prostoru Zete, gdje mnogi nazivi mjesta (gradovi, crkve, sela, jezera…) nose naziv po njemu (Skadar – Aleksnadar, Lješ – Alesio, Lješanska nahija, Lesendro ostrvo na Skadarskom jezeru, Ulcinj – Licin, Manastir Svetog Aleksandra u Orošu (iako je hram posvećen svecu istoga imena), nekadašnja crkva sv Aleksandra kod sela Veliki Mikulići, Skenderbeg znači Aleksandar beg), Leka Dukađinobić nosi ime po Aleksnadru…
U Donjoj Albaniji ili staroj Dalmaciji, čija je granica počinjala kod reke Mat, car Dioklecijan je izveo iz Italije Pitele koje je nazvao Rimljanima.
Da se latinizovanje ovde nije primalo, o tome svedoči Nikola Farlati govoreći da nije bilo lako širiti latinstvo u grčkim zemljama, kao i među Srbima. Otuda su severnji krajevi Albanije (srpski) lakše pokatoličeni nego južniji, koji su bili pod uticajem Grka. Moguća je povezanost imena Dalmacija i Mat, Maća, Makedonija,mada sve ostaje na nivou hipoteza .
U Albaniji imamo i 2 kule koje nose ime i po oblasti na kojima su se nalazili, kula Mat i tvrđava Dalmacija. U štampanom tomu hrisovulje sabranih kanona cara Justinijana navedene su i granice Gornje i Donje Atbanije. Gornja je počinjala od Krojskog vladičanstva, a donja od Lješkog. Albanolog Akademik dr. Kaplan Burović navodi podatak da su Albanci u Skadar silazili sa gora srednje Albanije (Mata) da trguju.Po tome, to je bio donji kraj, u starini donji Mat, donja Maćedonija, Dalmacija, što potvrđuje i Dalmacija (tvrđava u Albaniji).
U 4 bajraka je bilo 2370 kuća, po zvaničnoj evidenciji 5200 muškaraca, dok je stvarno bilo do 20.000 muškaraca.
Ni jedno od pomenutih sela nije poznato samo Daljbinište jer je prije tridesetak godina od kada je to Jastrebov pisao, bio rezidencija episkopa, i selo Škure, jer je spomenuto u životopisu Skenderbega. U selu Milot je bila latinska parohija. Zogoljići (Sokolovići – sokolovci, zog je ptica uopšte a identičan toponim nalazimo i na Dunavu -Dunavska Srbija- Srpsko selo Sokolovac ) je tada bilo glavno mjesto u Matu, gdje je bila i rezidencija kajmakama. Tada je kajmakam bio Dželal-paša Zogoljić, porijeklom iz zetskog plemena Bušatlija, iz sela Bušata kod Skadra. Pazarni dani za žitelje Mata su bili u četiri mjesta. Nedeljom se pazar održavao u selu Lizija (jedan sat hoda južno od Zogoljića).
U selu Čelja (Čeljski i Olomanski bajrak) četvrtkom, a za bajrak Božić subotom pored sela Bejan. Za sela Zogoljskog bajaka bazar se održavao i petkom u selu Drnjane, sjeverno do Zogolja. Kupci pod otvorenim nebom održavaju kupovinu. U zimsko vrijeme su se pravile zemunice pokrivene slamom. Tada je putovanje kroz Mat za strance iziskivalo pratioca, Arnautina kojega svi poznaju (navešćemo primjer Ivana Jastrebova kojeg je pratilac spasio glavu u selu Vinjal gdje se jedan divlji Arnaut pobunio što Jastrebov posjećuje njihov kraj).
U starija vremena, današnja tradicionalna albanska, je bila srpska narodna nošnja.
Jastrebov je zapisao da je nošnja Fanda tj. uopšte Dukađinaca, gotovo sasvim ista kao nošnja Maćana, Šaljana i Crnogoraca… uske gaće, bijele kapice… to je čisto srpska odeća iz starih vremena. U takvu nošnju bila je odjevena cijela srpska vojska kada je protiv pobunjene Srbije krenuo car Manojlo (prema svedočenju Kinama kojeg citira Panto Srećković).
Kinam je zapisao: Približivši se rijeci Tari, prije sunčanog zalaska, vizantijska vojska uvidje bezbrojnu množinu naoružanih Srba… Odijelo im je bilo: dolame, uske gaće-Jolevice i bijele kape…Selo Đura je bilo poznato po proizvodnji crnog valjanog sukna za arnautski đurdin – poznatu arnautsku džoku s kratkim rukavima i sa dodatkom za pokrivanje glave. Kažu da je Arnauti nose u znak žalosti za Skenderbegom. To mišljenje je kod Arnauta rasprostranjeno isto kao kod Crnogoraca mišljenje da oni njihove kapice (fesove) sa crnim obodom nose u znak tuge i žalosti zbog propasti carstva na Kosovu polju.
Jastrebov će zapisati “Rečani su siromašni i bukvalno idu u odjeći Adama i Eve. Više liče na divlje zvijeri nego na ljude. Rečani su poznati po lopovluku i ne znaju ni za kakvu besu=besoj =riječ , jednako kao i Čidinci.
Ako etnograf želi upoznati pravi tip Albanaca, morao bi proći kroz Reč, Čidnu, Fandi. Ovde su Pulata, Nikaji, Merturi. Tu se mogu videti pravi potomci Albanaca, oni pak koji se danas (tada – u doba Jastrebova) nazivaju Albancima ni najmanje nisu Albanci. Govore albanski, smatraju se Albancima, ali to je slovenski i rimski tip, od romanizovanih Dardanaca, Skordiska, Besa, Tribala i drugih naroda koji su tu boravili. Arnautin je tanak, nizak, crnomanjast – u njemu ima nešto cigansko-etiopsko, feničansko.
Čitavim predjelom, tačnije Debarskom kneževinom , Matskom kneževinom , Dukađinonskom kneževinom sa Dračkom oblašću vladao je srpski kralj Jovan Vladimir. Taj predeo se zvao Trivalija (Tribalija). Kasnije Trivalijom vlada kralj Vladislav, kao i gradom Dračem.Kasnije ponovo vladaju srpski kraljevi i carevi. Za vrijeme cara Dušana vladao je njegov šurak Komnin i bio je vrhovni upravitelj kalifata Albanije.
Kneževine Lješ ,Mat,Dukađinija ,Debar ,Arbanon i ostaju u sastavu Srbije do 1504 .godine i konačne propasti i pada pod otomansku vlast južne Srpske države Albanije.
Autor: Dejan Bešović
Pratite Portal Dnevni Puls na Viberu!
Dnevni Puls/srpska24.me