Saradnici Službe bezbednosti Ukrajine (SBU), koji su minulih dana pretresali pravoslavne hramove, nisu pronašli nikakva skloništa za teroriste, pa je policija akciju opravdala pronalaženjem literature koju naziva „proruskom“.
U tim knjigama se govori o „ruskom svetu“, što je bilo dovoljno da se izvede zaključak da se u crkvama sprovodi proruska propaganda.
Policija (SBU) tvrdi da je proverila više od 350 hramova i drugih crkvenih prostorija, kao i 850 ljudi. Među njima je i Svetouspenska kijevsko-pečorska lavra, jedna od najvažnijih pravopslavnih svetinja na prostoru bivšeg SSSR. Iz te lavre krenulo je pravoslavlje da se širi po prostranoj Rusiji.
Na njenom posedu nalazi se više crkava i drugih kulturno-istorijskih objekata. Pečorski manastir osnovan je 1051. godine sa monahom Antonijem, koji je došao sa Afona i njegovim učenikom Feodosijem. Knez Svjatoslav Drugi Jaroslavovič poklonio je monasima zemlju gde su kasnije podignuti kameni hramovi.
Pečorski manastir bio je posebno važan u očuvanju pravoslavne vere i suprotstavljanju unijaćenju, to jest prihvatanju rimskog pape za poglavara crkve. Manastir je 1688. godine dobio status lavre. Od 1786. lavra se potčinjavala kijevskom mitropolitu. U njoj su ostaci pravoslavnih svetaca. Do sada je nižnja lavra bila pod upravom Ukrajinske crkve Moskovskog patrijarhata, a gornja lavra u okviru Kijevsko-pečorskog istorijsko-kulturnog kompleksa.
Nekada se lavra nalazila u gustom šumskom kompleksu. Sada se grad proširio, pa je na desnoj strani Dnjepra u centralnom delu grada, prostire se na dva brda. Manastir je dobio naziv po staroruskoj reči „peščera“, što u prevodu znači pećina, ili prostor pod zemljom. Kamena crkva počela je da se gradi na tim prostorima 1073. godine i završena je 1089. godine. Freske u njoj delo su carigradskih umetnika.
Za vreme brojnih napada na Kijev, u raznim epohama, manastir je bio opustošen. Na hramove su napadali krimski Tatari. Posle Brestske unije 1596. godine, načinjen je pokušaj da se potčini kijevskom unijatskom mitropolitu, ali su naoružani monasi pružili otpor. Drugi pokušaj da unijati osvoje lavru bio je 1598, ali nisu uspeli. Požar 1718. godine napravio je veliku štetu, uništene su biblioteka, arhiva i štamparija. Kasnije je hram obnovljen.
Za vreme nemačke okupacije, fašisti su u lavri ubili oko 500 mirnih građana. Posle oslobođenja Kijeva, 1943. godine, lavra je bila u funkciji, ali je 1961. godine zatvorena u vreme Hruščovljeve antireligiozne kampanje. U junu 1988. godine, povodom hiljadite godišnjice krštenja hram je vraćen sveštenicima. Od 1990. godine lavra je pod zaštitom Uneska.
Zašto sada ukrajinske vlasti i policija kidišu na lavru i njene sveštenike, lako je odgonetnuti. Pošto su vlasti osnovale novu raskolničku crkvu da bi sveštenstvo i vernike potpuno odvojili od Rusije i Moskovske patrijaršije, važno im je da osvoje i najstariji hram u Ukrajini, što u prošlosti nisu uspeli ni unijati.
Ono što su uradili nasilnim stvaranjem nove crkve, uprkos tome što to nije htela većina sveštenstva i vernika, najgrublje je nasilje nad istorijom i pravoslavljem. Bivši predsednik Petar Porošenko će biti zapamćen po tome što je nasiljem stvorio novu crkvu koju je, uz podršku amerikih političara, blagoslovio konstantinopoljski patrijarh Vartolomej. Kad se rat završi i smire strasti, postaće jasno kako je, zbog mržnje pojedinih političara, nasilno podeljenja pravoslavna crkva u Ukrajini.
SBU po naređenju zabranjuju Pravoslavne crkve koje su lojalne ruskom patrijarhu
Frakcija u ukrajinskom parlamentu „Evropska solidarnost“, saopštila je da je njihov predlog zakona o zabrani pravoslavne crkve, lojalne ruskom patrijarhu, primljen u proceduru. Po njemu, biće zabranjena delatnost Ukrajinske pravoslavne crkve koja nije prekinula odnose sa Moskovskom patrijaršijom. U proleće, Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata objavila je da je potpuno samostalna od Moskve i osudila rusku vojnu operaciju, jer je narušena zapoved „Ne ubij!“. Kad se pojavio predlog zakona, rečeno je da će biti zabranjen rad onim crkvama čije je rukovodstvo u inostranstvu. Međutim ni tada, kao ni sada, nisu se pominjali katolici i unijati, čiji poglavar sedi u Vatikanu. Vremena se manjaju, pa i u ova teška ratna donose nova pravila, možda i crkva promeni vlasnika pod pritiskom SBU izvršilaca.
Pratite Portal Dnevni Puls na Telegramu, Fejsbuku, Tviteru i Gab-u!
Dnevni Puls/Mediji