Dva najpoznatija člana rok sastava Pink Flojd već dugo godina nisu u dobrim odnosima, a sada se taj konflikt uveličao njihovim različitim mišljenjem vezano za Rusko-ukrajinsku situaciju.
Rodžer Voters i Dejvid Gilmor su u zavadi već četiri decenije, mnogo duže nego što su proveli u istom bendu, a tenzije su se u poslednje vreme pogoršale.
Ranije ovog meseca, Voters je dao eksplozivan intervju za CNN u kojem je opisao američkog predsednika Džoa Bajdena kao „ratnog zločinca“ koji „podgreva vatru u Ukrajini“ i osudio NATO zbog „širenja do ruske granice“.
Takođe je dodao da je „Tajvan deo Kine“.
Pink Floyd's singer @rogerwaters joins protest outside US DOJ: "Merrick Garland, do your job. It's so obvious what the right thing to do is. Free Julian Assange."#FreeAssangeNOW #DropTheCharges pic.twitter.com/5L0eqTKhLx
— Free Assange – #FreeAssange (@FreeAssangeNews) August 18, 2022
Nedelju dana pre nego što je Rusija započela svoju specijalnu vojnu akciju na Ukrajinu u februaru, Voters je u intervjuu za ruski RT rekao da su priče o invaziji:
sr**e… svako ko ima koeficijent inteligencije iznad sobne temperature zna da je invazija besmislica.
U objavi na društvenim mrežama, on je rekao da zapadne vlade „potpiruju vatru ubacujući oružje u Ukrajinu“.
Nekoliko nedelja kasnije, Voters je iskoristio gostovanje u podkastu, u kojem su takođe bili muzičar Brajan Eno i bivši ministar grčke vlade Janis Varufakis, da osudi „propagandu koja demonizuje Rusiju“.
This is why they hate Roger Waters. pic.twitter.com/Cp3vBTL45d
— Prof Zenkus (@anthonyzenkus) August 14, 2022
Voters (78), jedan od osnivača legendarnog rok benda Pink Flojda, a kojeg je napustio 1985. godine, poznat je po iznošenju političkih stavova.
On je Izrael označio kao „državu aparthejda“, osudio je Britance koji su glasali za Bregzit, žestoko kritikovao Donalda Trampa, ali i celokupnu američku „vladajuću klasu“ zbog zatvaranja osnivača Vikiliksa Džulijana Asanža.
Votersov bivši kolega iz benda Gilmor, koji se pridružio Pink Flojdu 1967. godine, neposredno pre odlaska osnivača Sida Bareta, ima sasvim drugačiji pogled na rusku akciju, i u aprilu je objavio „Hej, hej, ustani!“, novi singl pod imenom Pink Flojda zajedno sa Andrijom Hlivnjokom, frontmenom ukrajinske rok grupe BumBoks, a prihod od pesme ide za humanitarnu pomoć.
Gilmor je rekao za magazin Roling Stoun da mu je ukrajinska snaja pokazala Hlivnjoka kako peva.
Moji unuci su polu Ukrajinci, moja snaja Janina je Ukrajinka, njena baka je do pre tri nedelje bila u Harkovu. Ona je veoma stara, u invalidskim kolicima i ima negovatelja, a Janina i njena porodica su uspeli da je prebace preko Ukrajine do poljske granice, a sada su uspeli da je odvedu u Švedsku – rekao je Gilmor za Gardijan.
Recimo da sam bio razočaran i idemo dalje – bilo je sve što je Gilmor reko o bivšem kolegi nakon njegovih komentara iz februara i marta.
Tenzije unutar Pink Flojda nisu ništa novo.
Nakon što je prvi frontmen napusto bend, Voters je počeo da oblikuje kreativnu viziju benda koji je dostigao svoj komercijalni zenit na albumima „Tamna strana Meseca“ iz 1973. i „Zid“ iz 1979. godine.
Nakon 1983. Votersu je bilo dosta, kasnije je rekao da je radno okruženje u to vreme bilo „toksično“ i verovao je da bez njega Pink Flojda više neće biti.
Ali ostali su hteli da nastave, što je navelo Votersa da tuži Gilmora i bubnjara Nika Mejsona u pokušaju da ih spreči da koriste ime Pink Flojd, tvrdeći da je grupa „kreativno potrošena sila“.
Dve godine kasnije, dve strane su se nagodile van suda, a Pink Flojd, sa Gilmorom na čelu, nastavio je da postoji. Voters je 2013. rekao o tužbi: „Pogrešio sam, naravno da jesam“.
Neprijateljstvo između Gilmora i Votersa je splasnulo dovoljno za jednokratno okupljanje 2005. godine za humanitarni događaj koji je podizao svest o siromaštvu u Africi.
Gilmor je tada odbio da svira Votersovu pesmu „Još jedna cigla u zidu“, rekavši da je poruka pesme koja kritikuje obrazovni sistem „neprikladna“.
Pratite nas na društvenim mrežama Fejsbuk i Telegram