Sablasni zvuci aurore borealis paraju nebo

Ako ste visoko i pri tom pažljivo slušate noću kada se na nebu pojavi nekoliko traka zelenog svetla , poznatih kao aurora borealis,  možete čuti jezive zvuke.

Gotovo neprimetno, zvuci su se tek čuli tokom najluđih aurore borealis pojava, opisan kao daleki zvuk, kao vodopad u daljini ili kao statičko pucketanje.

Novi dokazi, međutim, ukazuje na to da se zvuci mogu čuti čak i kada na severnom nebu nema zelene svetlosti, aurore borealis.

Sablasni zvuci aurore borealis paraju nebo

Inženjer za zvukove Unto Laine iz Aalto Univerziteta u Finskoj je uspeo da zabeleži te čudne zvukove koji se pojavljuju na nebu, u noći kada zavese svetlosti treba da se pojave.

On je predstavio svoja otkrića na EUROREGIO/BNAM 2022 zajedničkoj konferenciji o akustici u Danskoj ovog meseca.

 Ovo poništava argument da su zvuci aurora izuzetno retki i da bi aurora borealis trebalo da bude izuzetno svetla i živahna – kaže Laine.

Aurorini zvuci su dugo bili misterija. Izveštaji ovu pojavu opisuju najmanje više od jednog veka. Međutim, tek 2012. godine snimci koje su napravili Laine i njegove kolege, konačno su potvrdili da su zvuci stvarni.

Istraživači su takođe identifikovali odakle zvuci dolaze u atmosferi. To je na visini od oko 70 do 100 metara, što je iznenađujuće nisko.

Do ovog fenomena dolazi kada se čestice iz Sunčevog vetra sudare sa zemljinom magnetosferom.

Tako oni stupaju u interakciju sa atmosferskim česticama koje proizvode blještava svetla koja plešu po nebu.

2016, Laine i njegove kolege došči su do zaključka šta uzrokuje zvukove.

U posebno hladnim, vedrim, mirnim noćima, iznad plitkog sloja hladnog vazduha na dnu atmosfere formira se sloj toplijeg vazduha.

U ova dva sloja mogu se nakupiti suprotni električni naboji. Kada se geomagnetni poremećaji, možda izazvani aurorom, šire kroz atmosferu, to može izazvati električno pražnjenje između slojeva, što uzrokuje buku.

Novi snimci su napravljeni u pokušaju da se taj fenomen dalje istraži. U blizini sela Fiskars, tim je postavio svoju opremu za snimanje kako bi osluškivao pucketanje zvuka koji emituje atmosfera.

Zapažanja su zatim upoređena sa merenjima geomagnetne aktivnosti Finskog meteorološkog instituta. Sve u svemu, tim je prikupio biblioteku od stotinu mogućih zvukova, od kojih je 60 najjačih bilo povezano sa promenama u Zemljinom magnetnom polju.

 Koristeći geomagnetne podatke, koji su mereni nezavisno, moguće je predvideti kada će se auroralni zvuci dogoditi u snimcima sa 90 odsto sigurnosti – kaže Laine.

Rad sugeriše da verovatno postoji uzročna veza između auroralnih zvukova i geomagnetne aktivnosti, sa različitim vrstama aktivnosti koje proizvode različite zvukove.

Procesi koji proizvode ove zvukove takođe se razlikuju od procesa koji proizvode auroralne prikaze. Međutim, pošto su oba proizvedena geomagnetnom aktivnošću, mogu se pojaviti zajedno.

Novi rad pokazuje da ne moraju da se poklapaju. Mnoge aurore su primećene u odsustvu auroralnih zvukova. Sada je uočen auroralni zvuk u odsustvu auroralnog svetla.

To je bilo najveće iznenađenje- kaže Laine.

Zvukovi su mnogo češći nego što je iko mislio, ali kada ih ljudi čuju bez vidljive aurore, misle da je to samo pucanje leda ili možda pas ili neka druga životinja.

Međutim, možemo da nastavimo da koristimo izraz „auroralni zvuk“, zbog istorijske percipirane veze između njih, kaže Laine.

Pratite nas na društvenim mrežama FejsbukTelegram i Tviter

Izvor: ScienceAlert